U kojoj mjeri je pandemija koronavirusa utjecala na jezik kojim govorimo, upitali smo dvojicu jezikoslovaca: dr.sc. Željka Jozića, ravnatelja Instituta za jezik i jezikoslovlje, i dr.sc. Matu Kapovića, redovitog profesora na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Prošle godine u ovo vrijeme nismo ni znali za koronavirus, točnije njegov soj SARS-CoV-2. U našem rječniku nije postojao ni COVID-19, bolest koju taj virus izaziva. Tek pred Novu godinu iz Kine su počele slabašno pristizati vijesti o novom, nepoznatom i potencijalno opasnom virusu koji je na nekoj tržnici desetmilijunskog grada Wuhana prešao sa šišmiša ili koje li već životinje na čovjeka. Živjeli smo tada druge brige, pratili predizbornu kampanju za predsjedničke izbore i pripremali se za još jedan potrošački raspojasani Advent.
Kašljosram i šmrcosram u koronakrizi
No, već u siječnju ove godine stvar je postala dramatična. Koronavirus je preko noći zaposjeo naše živote postavši i do danas ostavši središnjom temom svih oblika komunikacije. Novi virus izazvao je pandemiju nezapamćenu još od vremena španjolske gripe uvukavši se u sve pore života i društva pa tako i jezik kojim govorimo. Kada bismo pobrojili dvadesetak riječi i izraza koje se trenutno najviše obrću u javnom diskursu, gotovo bi sve odreda bile one koje nam je koronavirus donio ili nanovo oživio: COVID-19, epidemija, pandemija, (samo)izolacija, cjepivo, zaraza, epidemiološke mjere, socijalna distanca, stožer, maska, lockdown…
A kako je i u kojoj mjeri pandemija koronavirusa utjecala na hrvatski jezik i izmijenila naš jezični pejzaž, upitali smo dvojicu jezikoslovaca: dr.sc. Željka Jozića, ravnatelja Instituta za jezik i jezikoslovlje, i dr.sc. Matu Kapovića, redovitog profesora na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Dr. sc. Jozić kaže da je taj utjecaj mnogo veći nego što smo zapravo i svjesni te da se odrazio na tri načina.
"Prvo, mnogobrojni termini iz medicinske, zapravo epidemiološke struke prodrli su u svakodnevni govor i postali dio općega leksika: epidemiologija, serološko testiranje, nulti pacijent, dezinfekcija, komorbiditet, klinička slika, asimptomatski bolesnici, lokalna transmisija virusa, anosmija, infektologija i mnogi drugi. Drugo, neke su riječi i izrazi i dosad bili uobičajeni, ali su sada iznimno povećali svoju čestoću i dobili ponešto drukčije značenje nego što su ga dosad imali te ih danas povezujemo upravo s epidemiološkom situacijom: mjere, žarište, izolacija, izravnavanje krivulje, eksponencijalni rast, stožer, karantena, maska, trijaža, kontakt… I treće, leksički inventar hrvatskoga jezika znatno je proširen velikim brojem složenica s prefiksoidom 'korona‑'. Primjerice, koronakriza, koronamjere, koronapravila, koronafobija, koronamanija, koronaprofiter, koronakriminal i tako dalje. A tu su i neke novotvorenice koje su skovane u šali: kovidiot, koronašpek, pa čak i kašljosram i šmrcosram", kaže ravnatelj Instituta za jezik i jezikoslovlje.
Jezik ima potrebu snaći se u novoj situaciji
Na naše pitanje je li iznenađen brzinom promjena u jeziku, koje su se događale usporedo sa širenjem zaraze, dr.sc. Jozić kaže da nema sfere života na koju nije utjecao koronavirus pa su i brze promjene unutar jezika bile neizbježne.
"Te su promjene bile izraz potrebe jezika da se snađe u novoj situaciji, a gotovo identične stvari događale su se i u drugim jezicima pa me te promjene uopće ne čude. Mi jezikoslovci u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje već smo u siječnju ove godine postali svjesni velikih promjena u jeziku pa smo načinili i pojmovnik koronavirusa koji je dostupan na stranici jezik.hr/koronavirus" ističe Jozić.
Dr.sc. Kapović kaže da je pandemija utjecala na javni i medijski, kao i na naš svakodnevni govor onoliko koliko se to može i očekivati od nove bolesti.
"Ako se javi neki novi virus ili nova bolest, logično je da će za te pojave nastati i nove riječi. Ako je pak neka pojava društveno dovoljno značajna, sasvim je logično da će se javiti tim više novih riječi, izraza i sličnog povezanih s tom pojavom", ističe.
Kapovića smo upitali je li ova pandemija ujedno i ogledni primjer kako jezik tvori društvenu zbilju.
"Zapravo, više je ogledni primjer, doduše na posve banalnoj razini, kako društvena zbilja tvori jezik, odnosno reflektira se u jeziku. S druge strane, točno je da i jezik, tj. diskurs koji upotrebljavamo, može na neki način oblikovati našu percepciju stvarnosti – jezičnom se upotrebom, primjerice novinskim naslovima, može manipulirati tako da, recimo, smirujete situaciju ili tako da sijete paniku", kaže.
Koronaovo, koronaono, koronaovoiono…
Već samo suočavanje s novim virusom koji se nevjerojatnom brzinom širio svijetom iziskivalo je potrebu za podjednako brzim traženjem naziva za pojave u novonastaloj situaciji. U hodu su skovane nove riječi ili su već postojeće kalemljene s, primjerice, prefiksoidom 'korona-' da bi se lakše rastumačilo učinke pandemije: od medicinskih preko ekonomskih do onih iz novonormalne svakodnevice. Pa smo dobili svega i svačega, od koronamjera i koronakrize do koronaludila i koronapartyja. Jesmo li ipak pretjerali u tome – upitali smo naše sugovornike.
"Mislim da je broj riječi koje su nastale spajanjem prefiksoida korona- i neke druge riječi u hrvatskome medijskom prostoru nekoliko stotina jer se tim predmetkom željelo dati jezični pečat cijeloj ovoj situaciji, pa danas, zbog izrazite plodnosti - kako bismo mi to jezikoslovci rekli - takvoga tipa stvaranja novotvorenica, gotovo da svaku riječ možemo zamisliti s prefiksoidom korona-. Evo, naprimjer, ovo je koronarazgovor koji će biti objavljen na vašim koronastranicama. Takve su novotvorenice možda prvi put upotrijebljene, a svima je sve jasno. A je li to pretjerano? Sigurno da jest", smatra dr.sc. Jozić.
Dr. sc. Kapović s više blagonaklonosti gleda na to.
"Lingvistika je znanost koja se bavi opisom i analizom jezika, a ne davanjem vrijednosnih sudova o jezičnoj upotrebi. Je li nešto "pretjerano" ili nije pitanje je subjektivnog dojma, a ne znanstvene analize. Govornici upotrebljavaju izraze koje žele upotrebljavati, a lingvisti nisu tu da ih kore kao malu dječicu. Stručnjaci za jezik koji govore o "pretjeranoj upotrebi" ili "lošim riječima" su kao astronomi koji govore o astrologiji", kaže.
Fizički razmak je poželjan, a socijalna distanca nije
U gomili "pandemijskih" pojmova strši "lockdown". Što zbog činjenice da je naprosto preuzet iz engleskog jezika, a što zbog svojih neugodnih, represivnih konotacija. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje nedavno je preporučio upotrebu riječi "zatvaranje" umjesto "lockdowna". No, što je s drugim izrazima poput "socijalne distance" ili "novog normalnog"?
"Bilo je više izraza koji su se pokazali lošima u ovo pandemijsko doba. Među prvima je bila "socijalna distanca", za koju smo predložili zamjenu "fizički razmak“ ili "fizička udaljenost" jer je "socijalna distanca" doslovno preslikan engleski jezični model. U hrvatskome je bolje umjesto "distance" upotrebljavati "razmak" ili "udaljenost", a "socijalni" zapravo znači "društveni" (engleski "social" i hrvatski "socijalni" su lažni prijatelji). Sad nam je zapravo potrebna fizička udaljenost ili razmak, a društvena ili socijalna udaljenost nikako nije poželjna. Dosta je nespretan izraz "imunitet krda", za koji smo predložili "kolektivni imunitet". Za engleski izraz "lockdown" nedavno smo predložili zamjenu "zatvaranje", koja se pokazala kao izvrsna i koja polako istiskuje donedavno nezamjenjiv "lockdown" (i u engleskome jeziku relativno nova riječ, prvi put zabilježena 1973.). "Novo normalno" je sad na svojevrsnom čekanju jer ćemo na normalan ili "novonormalan" život nažalost zbog ponovnoga razbuktavanja virusa još malo pričekati", kazao nam je dr.sc. Jozić.
Brojanje krvnih zrnaca u 'lockdownu'
S druge strane, dr.sc. Kapović kaže kako iz perspektive samog jezika ne mogu postojati "dobre" i "loše" riječi i izrazi.
"Sve što se u jeziku upotrebljava, bilo dio standardnog dijalekta ili ne, pripada tome jeziku, a stavovi o pojedinim riječima i izrazima su uvijek subjektivni. Ako govornici počnu govoriti "zatvaranje" ili neki drugi novi izraz umjesto "lockdown", u tome nema ništa sporno. No iz perspektive lingvistike kao znanosti ne može se preporučivati jedna riječ umjesto druge – na govornoj zajednici je koja će riječ prevladati. Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, naravno, "lockdown" smeta jer je riječ o anglizmu, no to nije nikakav neutralan ili znanstveni stav, nego odraz purističko-nacionalističke ideologije u jeziku, tj. brojanja krvnih zrnaca riječima. Po meni je žalosno što se Institut bavi takvim stvarima dok je, primjerice, kod nas znanstveno praktički neopisan čak i govor najvećih gradova. "Novo normalno" je prevedenica engleskoga "new normal" koja je, kako vidimo, zaživjela i kod nas, kao i mnoge druge prevedenice", kaže Kapović.
On ne smatra spornim niti silan upliv medicinskih pojmova u svakodnevni govor kao što su komorbiditet, lokalna transmisija, reproduktivni broj, asimptomatski bolesnik, izravnavanje krivulje…
"Želimo li razgovarati o pandemiji, racionalno je da o njoj razgovaramo informirano i sa znanstvenim temeljima – a to teško da je moguće bez određene doze stručnih termina. Nekad su stručni termini stilsko-žargonske naravi. Primjerice, "stomatolozi" naprema "zubarima". Nekad se mogu i jednostavnije izreći, npr. "bolesnik bez simptoma" umjesto "asimptomatski bolesnik", ali u velikom broju slučajeva su termini tu jednostavno zato što označavaju koncepte o kojima se govori i bez kojih je teško razumjeti situaciju. I ne valja si utvarati da promjena riječi nužno sve rješava", objašnjava Kapović.
Plandemija, kovodiot, brnjica… dokazuju živosti jezika
Iz krugova onih koji smatraju da je pandemija izmišljotina, a virus plod zavjere te onih koji se ne slažu s propisanim epidemiološkim mjerama, poteklo je niz kovanica i pogrdnih izraza koji su se "primili" u svakodnevnom govoru: plandemija, kovidiot, brnjica, koronagedon... Ostavljajući postrani motive s kojima su skovani, pitali smo naše sugovornike govore li ti izrazi o živosti i žilavosti stvarnog jezika naspram onom službenom.
"Puno je tih šaljivih izraza, ali i općenito šala smišljenih na račun koronavirusa. Sve je to, kako kažete, izraz živosti i žilavosti jezika i njegovih govornika u situaciji koja je okovala cijeli svijet. Kad se ljudi i u ovakvoj situaciji šale, to je izraz najveće snage i zapravo nepobjedivosti ljudskoga duha", kaže dr.sc. Jozić.
"Na stranu ideologija teorije zavjerâ, koja stoji iza takvih izraza (iako je "kovidiot" dvoznačno), a s kojom se osobno ne slažem, čisto jezično takvi izrazi pokazuju kako se jednostavno i kreativno stvaraju novi izrazi. Treba dodati da takvi plastično-kreativni izrazi mogu biti dosta bitni u ideološkoj borbi – ona se, naime, u velikoj mjeri odvija na terenu jezika. Tko nametne način na koji se o stvarima govori i riječi kojima će se o njima govoriti dobiva veliku bitku u političkoj borbi", kaže dr.sc. Kapović.
Ratna metaforika: Na prvoj crti s nevidljivim neprijateljem
Diskurs borbe s pandemijom gotovo je istovjetan ratnom diskursu u kojem virus figurira kao neprijatelj kojeg moramo pobijediti. U Hrvatskoj smo ne tako davno imali iskustvo rata, a s njim i iskustvo jezika ratnog / izvanrednog stanja. Kao što se tada brojilo bombe i granate koje su padale na gradove, tako sada brojimo novozaražene, oboljele i umrle u njima. I tada smo imali stožer, svakodnevne konferencije za novinare, izvanredne mjere, izolaciju u skloništima, prve crte bojišnice…
"Moje dvije kolegice, Kristina Štrkalj Despot i Ana Ostroški Anić, načinile su korpusnu analizu i utvrdile da je doista iznimno dominantna upravo ratna metaforika. Stalno se govorilo o prvoj liniji fronte, o stožeru, izgubljenim bitkama i dobivenom ratu, o borbi s nevidljivim neprijateljem, probojima i slično, odnosno konceptualizacija same bolesti i epidemiološke situacije kao borbe ili rata danas je itekako dominantna, što ne čudi jer se i inače bolesti u puku doživljavaju kao neprijatelji s kojima se borimo", ističe Jozić.
Da je ovo vrsta metaforičkog rata, tvrdi i Kapović.
"Očito je da se ova kriza percipira, ili se želi tako prezentirati, kao neka vrsta metaforičkog rata – od koncepta 'stožera', preko 'borbe' protiv virusa, premijerovih izjava kako smo "u ratu protiv virusa" pa sve do eksplicitnih tvrdnji političarâ kako je riječ o 'najvećoj krizi od Domovinskog rata'. No to nije nešto tipično samo za ovaj slučaj – ratna se metaforika i inače u jeziku često upotrebljava, npr. kad se govori o 'ekonomskom ratu', 'ratu protiv droge', borbi protiv ovoga i onoga i sl. Jezik bez metafore ne može, ali također je točno i da nam to nešto govori o tome kako razmišljamo o nekim pojavama", kaže.
Kad pandemija prestane, nestat će 'koronapartiji'
I na koncu – što će biti kada okonča "rat protiv virusa"? Hoće li pandemija ostaviti duboke tragove u našem jeziku, a neke nove riječi i izrazi trajno se nastaniti u njemu?
"Kako je riječ uglavnom o situacijskim riječima i izrazima, pitanje je koliko će izrazi kao što su "koronaparti" biti primjenjivi i kada pandemija prestane – iako je i to moguće metaforički ili u promijenjenom značenju. No neki bi, poput spomenutih "plandemija" i "brnjica", mogli ostati u upotrebi jer nisu nužno korona-specifični", zaključio je dr.sc. Mate Kapović.
Da će trag pandemije u hrvatskom jeziku zasigurno ostati uvjeren je i dr.sc. Željko Jozić.
"Inače je za jezične promjene potreban dulji protok vremena, međutim sada smo u vrlo kratkome vremenu svjedočili vrlo obuhvatnim jezičnim promjenama koje ne vide samo jezični stručnjaci, kako je to inače slučaj, nego je ta jezična promjena postala vidljiva svima. Kao što nam je jezik u 14. stoljeću obogaćen izrazima vezanima za kugu pa ćemo i danas u prenesenom značenju neko veliko zlo ili pošast nazvati kugom, ili kao što se u frazeologiji zadržalo 'sačuvaj nas Bože kuge, gladi i rata' ili 'biti okužen', 'bojati se kao kuge', 'bježati kao od kuge' i slično, sigurno će ponešto od ove kuge modernoga doba ostati i u jeziku", zaključio je kazao je na kraju ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.