S povjesničarom medicine, povjesničarom i doktoricom razgovaramo o pandemijama kroz povijest, koronavirusu i lekcijama koje možemo naučiti
Pandemija koronavirusa promijenila je svijet u rapidnom roku, a svakodnevni život počeo se odvijati po pravilima "novog normalnog". Iako nam se možda čini da je pojava Covida najgori dio povijesti zbog blokade cijelog svijeta te velikog broja preminulih, pandemije su kroz prošlost u više navrata harale Zemljom.
Najpoznatija je kuga, prozvana Crnom smrti, ali i španjolska gripa. Obično bi, ali ne uvijek, nakon takvih pandemija uslijedio napredak u medicini i tehnologiji. Kako su epidemije u prošlosti izgledale na našim prostorima, je li i prije bilo "antimaskera" te što možemo naučiti o koroni ili životu poslije nje kroz povijesne epidemije otkrili su stručni sugovornici Net.hr-a.
Španjolska gripa izazvala pad ekonomske aktivnosti
Povjesničar medicine, dr. sc. Martin Kuhar, objašnjava da se pandemija koronavirusa najčešće uspoređuje s pandemijama gripe od kojih su najpoznatije španjolska iz 1918., azijska iz 1957., hongkonška iz 1968. te svinjska gripa iz 2009. Objašnjava da je najrazornija bila španjolska jer je prema procjenama odnijela između 20 i 100 milijuna života dok su ove druge gripe uzele puno manje žrtava. Kada se gleda ekonomska strana pandemija, objašnjava Kuhar, jedino je španjolska izazvala značajniji pad ekonomske aktivnosti zbog ekstenzivnijih mjera koje se koriste i danas, poput zatvaranja škola, zabrane javnih događanja itd. Međutim, taj gospodarski pad bio je kratkotrajan te su dvadesete godine na Zapadu obilježene izuzetno snažnim gospodarskim rastom.
"Zanimljivo je primijetiti i sljedeću činjenicu u kontekstu današnje pandemije. Premda se velik broj mladih žrtava španjolske gripe većinom dovodi u vezu s iscrpljenošću ratom, i to svakako jest točno, najteže je tada zapravo stradala Indija koja nije ratovala. To znači da su siromaštvo i slabe higijenske prilike bili važan faktor visoke smrtnosti od španjolske gripe.
Pandemija koronavirusa, čini se, također teže zahvaća određene subpopulacije, poput crnačkog i latinoameričkog stanovništva u Sjedinjenim Američkim Državama. Također, već od samog početka u Kini bilo je jasno da koronavirus u prosjeku stvara teže kliničke slike kod starijih ljudi s komorbiditetima. To je jedan od razloga zašto je urednik 'The Lanceta' Richard Horton nedavno pandemiju koronavirusa nazvao sindemijom, nastojeći time ukazati na međuodnos virusa, drugih bolesti i socijalne okoline, a preuskim je okarakterizirao isključivo epidemiološko i virološko gledanje na ovu pojavu", objašnjava Martin Kuhar.
Andrija Štampar odigrao značajnu ulogu u osnivanju WHO-a
Naš sugovornik navodi da je dio napretka čovječanstva neovisan o pandemijama, no da je dio potaknut upravo njihovim pojavama. Kako kaže, razlog zašto je španjolska gripa imala toliko žrtava leži u činjenici da su mnogi oboljeli razvili bakterijske upale pluća koje su u vremenu prije antibiotika odnosile živote. Tek kada su antibiotici postali široko dostupni, od otprilike sredine stoljeća, komplikacije virusnih upala pluća postale su mnogo rjeđe. Liga naroda osnovana je u međuratnom razdoblju dok je Svjetska zdravstvena organizacija utemeljena 1948. te je u njezinom osnivanju značajnu ulogu odigrao i Andrija Štampar.
"Upravo je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 1952. godine pokrenula tzv. Global Influenza Surveillance and Response System koji se bavi globalnim mehanizmima nadzora, pripreme i odgovora na sezonske, pandemijske i zoonotske gripe. Tu je važno spomenuti i cijepljenje. Tijekom tridesetih godina razvijena su prva cjepiva protiv gripe upravo u nastojanju da se spriječe razorne pandemije kakva je bila španjolska gripa. Konačno, u kontekstu današnje pandemije neobično se važnim pokazao razvoj medicinske tehnologije, osobito respiratora u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, kao i poštedne neinvazivne ventilacije u posljednje vrijeme", kaže Kuhar.
Za vrijeme španjolske gripe politički aktivizam u Hrvatskoj sprječavao je provođenje mjera
U novijem povijesnom razdoblju španjolska gripa je i na području Hrvatske bila do sada najubojitija pandemija, govori Kuhar. Premda su podaci za Hrvatsku nepotpuni, dosadašnje pretpostavke kažu da je preminulo više od 10.000 ljudi. Povjesničar medicine iznosi i jednu zanimljivost, a to je da, u usporedbi s današnjom pandemijom, tadašnji medijski sadržaj nije ni u približnoj mjeri uključivao izvještaje o bolesti kao što je to danas.
Naime, tada su novinske stupce punile političke analize jer je to doba raspada Austro-Ugarske i stvaranja nove države na slavenskom jugu. Kuhar navodi da su tada politički aktivizam i masovna okupljanja sprječavali uspješnost bilo kakvih protuepidemijskih mjera.
Karantena kao izum starih Dubrovčana
Pojavom koronavirusa tema pandemije postala je broj jedan gotovo na svakom koraku pa smo tako saznali da su prvi na ideju karantene došli stari Dubrovčani. Naš sugovornik objašnjava da je Dubrovnik imao iskustva s raznim zaraznim bolestima pa je tako već u njegovu statutu iz 1272. previđena izolacija gubavaca. Kada je posrijedi širenje kuge u 14. stoljeću, različite su mjere bile korištene i prije dubrovačke karantene.
"U Milanu su podizali zidove oko kuća zaraženih ljudi kako bi ih odvojili od ostatka populacije. Dubrovnik je svoju karantenu proglasio 1377. godine, a prema kojoj su brodovi koji su dolazili iz zaraženih krajeva trebali provesti isprva 30, a kasnije 40 dana na obližnjem otoku Mrkanu ili u Cavtatu. Zašto baš 40 dana? Treba imati na umu da je to razdoblje u kojemu se ne poznaju uzročnici zaraznih bolesti i miješaju se različiti empirijski 'dokazi' s biblijskim tumačenjima, a prema mnogima brojka 40 upravo ima tu religijsku konotaciju. U svakom slučaju, inkubacija u slučaju kuge nije ni 30 ni 40, već svega nekoliko dana.
Dubrovnik je karantenu uveo upravo kako bi u uvjetima širenja kuge osigurao kakvo-takvo odvijanje ekonomskih aktivnosti. Prema podacima koje imamo, može se reći da je ona bila relativno uspješna premda dakako nije mogla u potpunosti iskorijeniti bolest. U tom smislu teško je uspoređivati dubrovačku karantenu i današnje lockdowne koji su neselektivni, premda se ta usporedba često provlači u javnosti – sličnije karanteni bile bi zapravo izolacije i samoizolacije negoli lockdown", objašnjava Kuhar.
I u prošlosti su postojali 'antimaskeri', među njima bilo je i liječnika
Na pitanje kada je nastupila spoznaja da su zaštitne maske korisne u borbi protiv zaraznih bolesti, Martin Kuhar odgovara da su se nos i usta pokrivali u Europi još u vrijeme Crne smrti, a i u kasnijim stoljećima. Objašnjava da je tada vladala ideja da se bolesti šire lošim zrakom, odnosno mijazmama. U današnje vrijeme protivnici nošenja maski su sve glasniji, međutim, čini se, da su 'antimaskeri' postojali i u prošlosti.
"Suvremeno korištenje maski povezano je ipak s razvojem moderne kirurgije i germinativnom teorijom bolesti prema kojoj zarazne bolesti uzrokuju mikroskopski organizmi. Kirurzi su pred kraj 19. stoljeća počeli koristiti maske kako bi spriječili da mikrobi dospiju u operacijsko polje i otvorenu ranu, a tijekom pandemije španjolske gripe one su se počele masovno koristiti i u nekim su gradovima bile obavezne. Tada, kao i sada, postojali su protivnici korištenja maski, a možda najpoznatija je tzv. Liga protiv maski San Francisca u kojoj je bilo oko 5000 građana među kojima je bilo i liječnika", otkriva povjesničar medicine za Net.hr.
Kako je Jugoslavija pobijedila velike boginje 1972.
Epidemija velikih boginja u Jugoslaviji je izbila 1972. godine te je dočekana s iznenađenjem jer se mislilo da je bolest nestala 30-ih godina prošlog stoljeća. Izbijanje variole vere, bolesti koju je donijela ta epidemija, dogodilo se u Beogradu i na Kosovu kada je muslimanski hodočasnik iz Prizrena došao u kontakt s virusom za vrijeme hodočašća po Iraku. O tome kako je epidemija velikih boginja ugašena u Jugoslaviji razgovarali smo s povjesničarom dr. sc. Hrvojem Klasićem.
On nam otkriva da život u Jugoslaviji za vrijeme velikih boginja nije stao kao što je to danas s pandemijom koronavirusa. Klasić objašnjava kako se tada smatralo da je zdravlje društva važnije od pojedinca i da je zato brzo ugašena epidemija, što je Tito učinio masovnim cijepljenjem. Povjesničar otkriva da simptomi variole vere nisu bili prepoznati odmah baš zato što se smatralo da je ta bolest nestala. Tijekom masovnog cijepljenja cjepivo je primilo 18 milijuna ljudi, a Klasić objašnjava da su se cijepili svi.
"Tada nije bilo antivaksera, svi su se morali cijepiti, a ako ih je i bilo, definitivno nisu bili glasni. Ljudi su slušali odluke liječnika, a tu je i Titov autoritet, on se nije propitivao. Tko se nije cijepio kasnije nije mogao putovati iz države u državu ili pak u gradove. Čim se saznalo da su se pojavile velike boginje, vrlo se brzo i ažurno reagiralo. Primjerice, u Srbiji nije bilo nogometnih utakmica s gledateljima, karantene su organizirane u hotelima. Da cjepivo nije bilo učinkovito ne bi se organizirao Dan mladosti i trčanje štafete što je uvijek bio iznimno velik događaj s ogromnim brojem ljudi. Između ostalog, ne bi Tita dovodili u opasnost kao ni tu masu ljudi“, govori nam Klasić.
Može li pandemija ojačati autokratsku vlast?
Povjesničar objašnjava da je prva vijest o velikim boginjama u jugoslavenskim medijima izašla tek desetak dana nakon otkrića. Jedna od zanimljivosti koju Klasić spominje je i činjenica da se Tito nije pojavljivao puno u javnosti za vrijeme epidemije te da su riječ vodili stručnjaci.
Na pitanje misli li da pandemija koronavirusa može na neki način ojačati političare koji naginju autokraciji, Klasić odgovara da se tako što u Hrvatskoj neće dogoditi i da ne vidi elemente autokracije. No, u drugim državama je to vidljivo pa tako kaže da sklonosti autokratskim režimima u vrijeme ove pandemije imaju predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ruski predsjednik Vladimir Putin, ali da je takav bio sada već bivši predsjednik SAD-a Donald Trump. "Vidljivo je da oni žele imati kontrolu u svojim rukama", komentira Hrvoje Klasić.
Liječnica: 'Pandemija korone unaprijedila je znanost'
Odgovor na pitanje što nam pandemija koronavirusa govori kroz epidemije iz prošlosti potražili smo i kod liječnika. Dr. Andrea Vukić Dugac, iz Klinike za plućne bolesti Jordanovac, navodi da se u periodu od godinu dana daleko više zna o samom uzročniku, širenju, odgovoru organizma, te mogućnostima liječenja.
"Ako samo pogledamo razvoj cjepiva, nikada u povijesti medicine do sada se nije dogodilo da se u ovako kratkom vremenskom periodu pojavi veći broj uspješnih cjepiva koja će nam u konačnici brzo i biti dostupna. Sam proces razvoja cjepiva do sada je trajao i nekoliko godina, s većim ili manjim uspjesima… Svi ti procesi sasvim sigurno su unaprijedili znanost. Pandemija će rezultirati razvojem telemedicine i virtualnim ambulantama gdje će upravo takva virtualna kontrola zamijeniti 'fizičku' kontrolu pojedinih (ne svih) skupina kroničnih bolesnika", govori nam dr. Vukić Dugac.
Je li svijet trebao biti spreman na epidemiju s obzirom na iskustva iz prošlosti?
Budući da je više cjepiva stiglo te je cijepljenje počelo diljem svijeta, upitali smo liječnicu je li primjerice masovno cijepljenje iz doba Jugoslavije moguće i danas. Nije tajna da su antivakseri već godinama vrlo glasni i da svoje zaziranje od cjepiva pretaču u teorije zavjere koje kruže internetom.
"Cjepiva su donijela značajan napredak u zbrinjavanju i liječenju brojnih infekcija. Nemojmo se zavarati, sve infektivne bolesti zbog kojih svake godine cijepimo djecu kao što su dječja paraliza, ospice ili zaušnjaci mogu imati ozbiljne i teške kliničke slike. To što ih ne vidimo upravo je i rezultat dobre procijepljenosti. Sjetite se samo pojave ospica među djecom i odraslima prije godinu dana kao rezultat smanjene procijepljenosti i kakve su kliničke slike bile i kakav se strah tada javio! Nažalost, skloni smo misliti da ako nešto ne vidimo da to i ne postoji.
Cijepljenje je nužno i važno, bez njega nećemo dovesti pandemiju pod kontrolu. Ono što je međutim ključno je stupanj procijepljenosti u općoj populaciji. Procijepljenost mora biti visoka da bi se postigla kolektivna zaštita. A to je posao za vlast koja u suradnji s epidemiolozima i infektolozima mora napraviti strategiju uvjeravanja pučanstva da je cijepljenje važno za sve…", govori liječnica koja smatra da će ljudi vjerovati doktorima koji su radili s bolesnicima i svakodnevno gledali njihove patnje i umiranje.
Budući da koronavirus nije prva epidemija s kojom se svijet suočava, postavlja se pitanje jesmo li mogli biti bolje pripremljeni za ovakvu situaciju. Liječnica kaže da smo bili nespremni jer je fokus bio na drugim bolestima poput kroničnih i raka.
"Otkrićem antibiotika i obaveznim cijepljenjem za određen broj infekcija zaboravili smo na bakterije i viruse kao na potencijalno smrtonosne i opasne protivnike. Otkriće HIV-a 80-ih godina prvi put nakon dugog vremena skrenulo je pažnju na potencijalnu opasnost virusa, kao i kasnija pojava SARS-a i MERS-a. Međutim, sve ove virusne infekcije ili su ostale lokalizirane ili su zahvaćale određenu rizičnu grupaciju bolesnika te samim time nije se javila bojazan za razvoj pandemije. Ali trebalo nas je upozoriti i zabrinuti. U budućnosti ćemo svakako trebati biti bolje organizirani i pripremljeni za ovakve situacije a ova pandemija će nas svakako tome naučiti. Nažalost, volimo učiti na teži način, na vlastitoj koži i iz pogrešaka", govori dr. Andrea Vukić Dugac za Net.hr.
Lekcije iz prošlosti pokazuju nam da će pandemija proći te da ćemo u mnogo toga napredovati, ali isto tako, da nas u bilo kojem trenu može snaći neka nova pandemija. Sljedeći put možda budemo spremni.