Zaboravite na koronu, makar na trenutak uz naš serijal Hrvati i svemir. 'Moj je cilj jednostavan. To je cjelovito razumijevanje svemira, zašto je takav kakav jest i zašto uopće postoji', kazao je jednom prilikom kozmolog i briljantan teorijski fizičar Stephen Hawking. Strast prema istraživanju i spoznaji svijeta oko sebe bila je pokretačka snaga ne samo jednog od najpoznatijih fizičara već i svake osobe koja je posvetila svoj život otkrivanju tajni svemira. Baš zato kroz specijal 'Hrvati i svemir' odlučili smo zakoračiti na putovanje u nepoznato s hrvatskim znanstvenicima koji su za Net.hr ispričali svoju priču o ljubavi prema svemiru, inspiraciji, važnosti popularizacije znanosti, ali i budućnosti koja nas čeka...
Varnesa Smolčić uspješna je astrofizičarka, sveučilišna profesorica te popularizatorica znanosti koja je, između ostaloga, preuzela vodstvo nad kolaboracijom Cosmic Evolution Survey (COSMOS) koji je jedan od vodećih svjetskih astronomskih projekata koji se bave pitanjem razvoja galaktika kroz svemirsku povijest.
NET.HR: Kada vas je prvi put zaintrigirao svemir?
SMOLČIĆ: Kao dijete imala sam mnoge snove. Jedan od najranijih bio je da postanem kaskaderka. U srednjoj sam školi čak razmišljala i o tome da postanem odvjetnica. S druge strane, uvijek sam imala sklonost prema matematici i fizici, a imala sam i sreće da je u srednjoj školi profesorica matematike i fizike Tanja Milek to prepoznala i posebno sa mnom radila na tim predmetima.
Ljubav prema astronomiji, odnosno svemiru, rodila se za vrijeme srednje škole. Ljeta sam provodila na Mljetu gdje sam imala mnogo prilika diviti se prekrasnom noćnom nebu i pitati se što je to što vidimo, koja je razlika između planeta i zvijezda i koliko je velik svemir. Već sam maturalnu radnju pisala na temu astronomije, odnosno Sunčeva sustava.
NET.HR: Tko vam je bio najveći uzor u znanstvenom smislu i zašto?
SMOLČIĆ: Moji početni uzori, oni koji su me usmjerili prema kreativnosti u znanosti, i pravoj znanosti, bili su Korado Korlević, koji je osnovao Zvjezdarnicu Višnjan, i Željko Ivezić koji je, kad sam bila na počecima svoje karijere, bio na postdoktorskoj poziciji na Princetonu u SAD-u, a sada je profesor na Sveučilištu u Washingtonu.
Uz Korada u Višnjanu shvatila sam da je samo nebo granica i da je kreativnost sve, a sa Željkom sam napravila svoja prva znanstvena istraživanja kroz koja sam se jednostavno zaljubila u posao astrofizičarke.
NET.HR: Završili ste fiziku na PMF-u u Zagrebu, koji je bio idući korak koji vas je odveo do bavljenja astronomijom? Koliko je zahtjevno baviti se tim područjem u Hrvatskoj?
SMOLČIĆ: Za vrijeme studija na PMF-u otvorila mi se prilika da sudjelujem u Vatikanskoj ljetnoj školi astronomije. To je jedna od odličnih, dugogodišnjih ljetnih škola, koja se tada organizirala svake dvije godine i trajala dva tjedna. Predavači su uvijek bili poznati svjetski znanstvenici. Ondje sam upoznala direktora Instituta Max-Planck za astronomiju, Hans-Waltera Rixa, koji je bio jedan od predavača i već mi je tada ponudio poslijediplomsku poziciju na tom Max-Planck institutu u Heidelbergu, u Njemačkoj. Ondje sam i izradila svoj doktorat nakon završetka studija u Zagrebu.
Astronomija/astrofizika je vrlo međunarodna znanstvena grana. Istraživački timovi su međunarodni, tako da je uobičajeno komunicirati s kolegama preko e-pošte ili telekonferencija, nalazili se vi u Hrvatskoj ili drugdje. A ako imate i dovoljno financiranja (kroz EU ili hrvatske projekte) da putujete na konferencije i ostvarujete suradnju s kolegama, nema razlike između toga bavite li se tom temom u Hrvatskoj ili drugdje u svijetu.
Ono po čemu se Hrvatska razlikuje od astrofizičkih istraživačkih centara u svijetu jest broj astrofizičara na jednome mjestu (primjerice, dok na institutima poput Max-Plancka za astronomiju ili Caltecha rade stotine astrofizičara, na Fizičkom odsjeku PMF-a samo nas je nekoliko). U toj mjeri se u Hrvatskoj više treba osloniti na međunarodne suradnje i, naravno, raditi na tome da povećamo broj astrofizičara u Hrvatskoj.
NET.HR: Što biste rekli da je najuzbudljiviji dio vašeg posla, a što najmanje?
SMOLČIĆ: Uzbudljivo mi je sve što je kreativno, neuzbudljive su mi suhoparne, svakodnevne stvari poput papirologije (koje ne manjka).
U kreativni dio posla ubrojila bih rješavanje problema, bilo da je riječ o tome kako iz teleskopskih podataka izraditi najkvalitetniju sliku snimljenoga neba, kako napisati složeni računalni program ili složiti prezentaciju rezultata za neku konferenciju, ili pak e-knjigu ili internetsku stranicu u svrhu popularizacije astronomije.
NET.HR: Preuzeli ste vodstvo kolaboracije Cosmic Evolution Survey (COSMOS). Možete nam reći zašto je 'COSMOS' važan?
SMOLČIĆ: Projekt COSMOS jedan je od vodećih svjetskih astronomskih projekata koji se bave pitanjem razvoja galaksija kroz svemirsku povijest. Djeluje na principu opažanja jednog dijela neba veličine kvadrata u koji biste mogli "ugurati" tri puta tri puna Mjeseca. To područje neba opažano je više-manje svim svjetskim teleskopima koji se nalaze na Zemlji ili u orbiti oko nje.
Projekt traje već više od 15 godina i sadržava izuzetno bogatu bazu podataka o svim nebeskim tijelima u tom području opaženih teleskopima u gotovo svim valnim područjima, od radiovalova, preko optičkog područja do rendgenskih zraka. U njemu smo otkrili više od dva milijuna galaksija do vrlo ranih faza svemira, a kako su podaci javno dostupni, široka se astrofizička zajednica služi našim podacima i za svoja istraživanja.
NET.HR: Što je danas "vruća" tema kada je u pitanju astrofizika?
SMOLČIĆ: "Vruća" tema astrofizike su planeti odnosno potraga za planetom na kojem ima života, te kozmologija odnosno potraga za tim što su uopće tamna tvar i tamna energija, koje po standardnom modelu svemira čine čak 95% svemira. Na ta se pitanja nadamo dati odgovor u sljedećih 50 godina.
NET.HR: Koje je vaše područje rada, koja su vas istraživanja obilježila i što smatrate svojim najvećim uspjehom? Jeste li drugačije zamišljali svoj znanstveni put dok ste bila studentica?
SMOLČIĆ: Moje područje rada je razvoj galaksija kroz svemirsku povijest. Ovu temu proučavam koristeći se podacima pregleda neba, a posebno sam usredotočena na radiovalna opažanja neba – dakle neklasičnim teleskopom koji "vidi" u valnom području koje vidimo i okom, nego antenskim teleskopima, odnosno radioteleskopima koji "vide" radiovalove.
Rekla bih da me najviše obilježilo moje prvo istraživanje, koje sam radila za svoj diplomski rad sa Željkom Ivezićem kroz nekoliko mjeseci koje sam provela u Princetonu, gdje je Željko tada radio. U istraživanju sam obrađivala veliku bazu podataka o galaksijama (iz pregleda neba koji se zove Sloan Digital Sky Survey). To je zahtijevalo pisanje prilično opsežnog računalnog programa koristeći se računalnim sustavom Linux, u kojemu do tada još nisam radila niti sam tada imala ikakvog iskustva u programiranju.
Bio je to velik izazov za mene, ali sam u svakom koraku tog procesa učenja uživala i toliko se zaljubila u taj posao da nakon toga za mene nije bilo druge nego postati astrofizičarka (koja se bavi velikim bazama podataka).
Svojim najvećim poslovnim uspjehom smatram osvajanje znatne količine teleskopskog vremena (384 sata, odnosno više od dva puna tjedna) za opažanje nebeskog polja COSMOS u radiovalnom području.
Promatranje se vršilo radioteleskopom Vrlo veliki antenski niz (engl. Karl G. Jansky Very Large Array) koji se nalazi u Novom Meksiku. Podaci su timu koji sam vodila kroz prilično kompetitivan javni natječaj dodijeljeni u svrhu analize razvoja masa galaksija i supermasivnih crnih rupa kroz svemirsku povijest. Ti podaci bili su u suštini mojeg projekta, koji je financiralo Europsko istraživačko vijeće (ERC), a koji mi je bio dodijeljen u vrijednosti od milijun i pol eura.
Svoj znanstveni put zapravo nisam drugačije zamišljala. Otkad sam otišla iz Hrvatske, željela sam se nakon nekog vremena usavršavanja na raznim svjetskim institutima vratiti. Ono što možda, zapravo sigurno, nisam zamišljala na počecima svoje karijere jest koliko će mnogo izazovnih i teških trenutaka i razdoblja biti kroz koja ću morati proći.
NET.HR: Utemeljili ste svoju međunarodnu grupu na PMF-u, dobili prestižni projekt Europskog istraživačkog vijeća (ERC)... Možete li nam nešto reći o tome i otkriti kako stoji Hrvatska kada su u pitanju astronomija i astrofizika?
SMOLČIĆ: ERC projekt "CoSMass" započeo je 2014. godine i završio sredinom 2019. godine. Riječ je o istraživačkome projektu koji sam vodila, unutar kojeg je okupljen odličan, mladi, međunarodni tim znanstvenica i znanstvenika na zagrebačkom PMF-u.
Bavili smo se razvojem mase galaksija i supermasivnih središnjih crnih rupa u galaksijama kroz svemirsko vrijeme. A glavni podaci na kojima smo temeljili svoja istraživanja zabilježeni su već spomenutim radioteleskopom Vrlo veliki antenski niz. Veliki dio projekta marljivo smo radili na tome da iz podataka složimo kartu dijela neba koji smo opažali (COSMOS) i analizirali galaksije u njemu.
Otkrili smo gotovo 11.000 galaksija u radiovalnom području te saznali, primjerice, da u ranom svemiru (kada je svemir bio samo nekoliko milijardi godina star, a danas je gotovo 14 milijardi godina star!) galaksije stvaraju više zvijezda nego što se prije mislilo. Otkrili smo i neke nove zagonetke koje tek treba razriješiti.
NET.HR: Ima li mjesta za astrofiziku u Hrvatskoj?
SMOLČIĆ: Svakako ima mjesta. Timovi astrofizičara postoje na mnogim fakultetima i institutima u Hrvatskoj, koji sudjeluju u brojnim velikim i odličnim svjetskim projektima (poput COSMOS-a, LOFAR-a, MAGIC-a). Time studentima pružaju priliku za kvalitetan rad u astrofizici, ali i mogućnost umrežavanja u svjetsku zajednicu astrofizičara.
NET.HR: Je li astrofizika danas plodno područje kada su u pitanju istraživanja i mislite li da su mladi dovoljno motivirani da bi se bavili znanošću?
SMOLČIĆ: Astrofizika je sigurno plodno tlo za istraživanja. Ima još mnogo toga što ne znamo, što je odlično jer bismo inače svi mi znanstvenici bili bez posla, primjerice od čega je točno satkan svemir, odnosno što su to tamna tvar i tamna energija. Ima mnogo mladih koji su snažno motivirani za bavljenje znanošću.
NET.HR: Koje područje vas je najviše intrigiralo na početku karijere, a koje sada?
SMOLČIĆ: Područje koje me najviše zanimalo na početku karijere bilo je ono vezano uz velike baze podataka, koje je zahtijevalo mnogo programiranja te rada s velikim količinama podataka da bi se došlo do rezultata na statistički način. To je još uvijek moje glavno područje rada, u kontekstu razvoja galaksija kroz svemirsku povijest.
Zadnjih godina sve me više počela zanimati i veseliti popularizacija znanosti, tako da sada dosta vremena provodim baveći se i tim područjem. Iz tog je dijela moga rada nastala Astroučionica, moj portal o svemiru, u kojem na jednostavan način pokušavam široj javnosti približiti astronomiju, astrofiziku i svemir.
NET.HR: Koliko je važna popularizacija znanosti?
SMOLČIĆ: Mislim da je popularizacija znanosti iznimno važna, u današnjem svijetu u kojem mnogi ne vjeruju znanstvenim saznanjima iako su ona vrlo čvrsta.
Mislim da je iznimno važno da znanstvenici svoje znanje podijele s djecom i mladima. Djeca su naša budućnost i mislim da bi trebala imati pristup provjerenim i argumentiranim informacijama vezanim uz znanstvena otkrića, ali ispričanim na jednostavan i zabavan način. Svoj doprinos tomu mogu dati kroz svemir i Astroučionicu.
NET.HR: Istraživanje svemira nekada se sastoji od "pogleda u prošlost". No što znanost kaže kada je u pitanju budućnost? Što mislite kako će izgledati život na Zemlji za sto godina?
SMOLČIĆ: U astronomskim pojmovima imamo katastrofe na pomolu, ali tek za kojih pet milijardi godina. Sunce će se toliko proširiti da život na Zemlji neće biti moguć, a nama najbliža velika galaksija, Andromeda, i galaksija u kojoj živimo, Mliječni put, na putu su međusobnog sudara.
Kako će izgledati život na Zemlji za sto godina umnogome ovisi o tome kako se danas postavimo prema nekima od velikih problema, poput globalnog zatopljenja, očuvanja prirode i njezinih resursa te tamnog neba. Ako se osvijestimo o važnosti očuvanja planeta na kojem živimo, uz tehnološki napredak, ljudima bi za 100 godina život na Zemlji mogao biti jako lijep. Međutim, moguće je i suprotno ako nastavimo uništavati svijet u kojem živimo.
NET.HR: Ima li života u svemiru?
SMOLČIĆ: Na ovo pitanje uvijek volim odgovoriti sa statističkog aspekta. U galaksiji u kojoj živimo postoji nekoliko stotina milijardi zvijezda. Normalan proces stvaranja planeta veže se uz stvaranje zvijezda tako da mnoge od tih zvijezda imaju uz sebe planete.
U svemiru pak postoje stotine milijardi galaksija, svaka od kojih sadržava možda i stotine milijardi planeta. To znači da u svemiru postoji izuzetno mnogo planeta, tako da je vjerojatnost da na samo jednom postoji život vjerojatno malena. Drugim riječima, vjerojatnost da u svemiru postoji neki oblik života nije zanemariva.
NET.HR: Koje su Vaše preporuke ili savjeti za mlade iz Hrvatske koji se žele baviti astrofizikom?
SMOLČIĆ: Mladima koji su još u školi savjetovala bih da se priključe astronomskim društvima u svojoj sredini ako u školi nemaju priliku naučiti o astronomiji i astrofizici onoliko koliko bi voljeli (s obzirom na to da astronomija u školama nažalost nije obavezan predmet) te da sudjeluju u raznim astronomskim ljetnim školama koje se organiziraju, primjerice onima u Višnjanu, koje su odlične.
"Starijim" mladima, koji studiraju ili su već na poslijediplomskom, savjetovala bih da ne odustaju od svojih ciljeva i snova iako će na putu sigurno biti mnogo prepreka i teških situacija.
NET.HR: Osim istraživanja svemira imate li vremena za hobije? Što vas još čini sretnom?
SMOLČIĆ: Posao istraživanja svemira vrlo je sveobuhvatan tako da kroz njega ostvarujem i neke stvari koje bih inače zvala zabavom, primjerice izradu internetskih stranica ili slika i filmića za promociju astronomije.
Da ne bude sve vezano uz računalo, u zadnje se vrijeme bavim i psima; koordinatorica sam jedne mlade udruge, Kako psi komuniciraju, koja se bavi ponašanjem pasa i njihovom komunikacijom (s ljudima i međusobno). Nedavno smo imali kampanju "Prva četiri su najvažnija", koja je bila pod pokroviteljstvom Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a kojoj je cilj bio podići svijest javnosti o važnosti pravilne rane socijalizacije štenaca, koja umnogome određuje hoće li oni izrasti u stabilne odrasle pse.
U tu smo svrhu iz jednoga skloništa preuzeli skotnu kujicu, te bili s njom od okota do trenutka kada je pronašla novi dom. Sa štencima smo se bavili od prvog dana, navikavali ih na ljudski dodir, razne zvukove, podloge, i još mnogo toga. Psići su upravo proslavili prvi rođendan, svi su već odavno udomljeni u krasne domove, ali nijedan prije nego što je napunio dva mjeseca, a mi i dalje pratimo i njih, i njihov razvoj. Osim toga, planiramo i neke buduće projekte u kojima ćemo povezati pse i svemir.
Što se klasičnih hobija tiče, kao najvažnije izdvojila bih planinarenje i boravak u prirodi. Priroda mi je oduvijek bila važna i koristim svaku priliku da provedem vrijeme boraveći u njoj.