Kako biste na trenutak zaboravili na koronu vodimo vas na putovanje galaksijom u našem serijalu Hrvati i Svemir: 'Moj je cilj jednostavan. To je cjelovito razumijevanje svemira, zašto je takav kakav jest i zašto uopće postoji', kazao je jednom prilikom kozmolog i briljantan teorijski fizičar Stephen Hawking. Strast prema istraživanju i spoznaji svijeta oko sebe bila je pokretačka snaga ne samo jednog od najpoznatijih fizičara već i svake osobe koja je posvetila svoj život otkrivanju tajni svemira. Baš zato kroz specijal 'Hrvati i svemir' odlučili smo zakoračiti na putovanje u nepoznato s hrvatskim znanstvenicima koji su za Net.hr ispričali svoju priču o ljubavi prema svemiru, inspiraciji, važnosti popularizacije znanosti, ali i budućnosti koja nas čeka...
Bojan Vršnak, poznati je hrvatski stručnjak za Sunce koji je, između ostaloga, osvojio i prestižnu nagradu "Kristian Birkeland Medal for Space Weather and Space Climate". Riječ je o nagradi Europske svemirske agencije za istraživanja na području svemirske meteorologije i najvažnijoj nagradi u području istraživanja svemirskog vremena. Zašto baš Sunce i mnogo drugih nepoznanica otkrio nam je ovaj osebujan fizičar koji je još u osnovnoj školi znao da će biti astronom.
NET.HR: Kada se dogodila ljubav prema istaživanju svemira?
VRŠNAK: U šestom razredu osnovne škole učiteljica zemljopisa odvela je zainteresirane u Zagrebačku zvjezdarnicu na Popovom tornju. Tamo smo odslušali jedno zanimljivo opće-astronomsko predavanje, a onda smo otišli pogledati kroz teleskop. Kad sam vidio Mjesec, njegove kratere, planine i "mora" rekao sam sam sebi: "kad odrastem bit ću astronom".
Nastavio sam gotovo svakodnevno dolaziti u zvjezdarnicu, nastojeći saznati što više o svemiru, od Zemlje pa do najudaljenijih objekata, tj. galaktika i kvazara. Saznanja koja sam stekao tamo ponukala su me da studiram fiziku, jer je bilo jasno da fizika predstavlja temelj za razumijevanje pojava u svemiru.
NET.HR: Tko vam je bio uzor kada ste se počeli zanimati za istraživanje svemira, je li ipak netko poseban utjecao na vaš život i rad?
VRŠNAK: U početku je jako velik utjecaj na moj život glede astrofizike odigrala atmosfera koja je vladala u zvjezdarnici, gdje se svakodnevno okupljala grupa mladih entuzijasta amatera-astronoma.
Zvjezdarnica je pružala ne samo vrlo poticajno okruženje za učenje, nego je bila i društveno vrlo aktivna. Na Popovom tornju su se zbivale i skromne proslave npr., godišnjice Zvjezdarnice, ekvinocija i solsticija, pa i rođendana, nove godine i sl. U to, za mene vrlo dinamično doba, odlazili bismo na razne "ekspedicije" zbog, npr. opažanja meteora, pomrčine Sunca, prolaza Merkura i Venere ispred Sunca (npr. Hvar, Brač, Cres, Turska), a organizirane su i ljetne škole astronomije na raznim mjestima po Hrvatskoj.
Kasnije, kad sam bio na poslijediplomskom studiju, vrlo jak dojam na mene je ostavio prof. Joško Kleczek s Astronomskog instituta Ondrejov, smještenog četrdesetak kilometara jugoistočno od Praga. On je bio poliglot (govorio je desetak jezika) koji je za znanost općenito, ali i svakojake ostale ljudske aktivnosti imao jedan, recimo, renesansno-sveobuhvatan pristup.
Način na koji sam kod njega polagao ispit iz "Fizike Sunca" (ispit se odvijao kao svakodnevni razgovor tijekom šetnje kroz voćnjak ondrejovskog opservatorija) i njegov pristup po kojem je ispit samo sredstvo da se još ponešto dodatno nauči, ostavio je na mene dubok dojam. Tu ideju nastojim ostvariti i sam u svojim nastavnim aktivnostima.
Svakako moram spomenuti i pokojnog predstojnika Opservatorija Hvar, dr. sc. Vladimira Ruždjaka koji je bio vrlo poticajan u počecima mog istraživačkog rada te je bio moj mentor tijekom izrade diplomskog, magistarskog i doktorskog rada.
NET.HR: Počeli ste se baviti istraživanjem Sunca još u studentskim danima. Čemu fascinacija Suncem? Koliko nam je naša zvijezda zapravo nepoznanica danas?
VRŠNAK: Da, npr. moj diplomski rad bio je iz područja fizike Sunca. Zapravo, aktivno sam počeo opažati na hvarskim teleskopima već početkom studija. Naime, Opservatorij Hvar Geodetskog fakulteta u Zagrebu osnovan je 1972. u suradnji s Astronomskim Institutom Čehoslovačke akademije znanosti (oni su postavili svoje teleskope s opremom, a hrvatska strana je osigurala infrastrukturu).
Kako su u to vrijeme u Hrvatskoj bila samo dvojica astrofizičara vezana uz opservatorij, prof. Vladis Vujnović i dr. Vladimir Ruždjak s tadašnjeg Instituta za fiziku sveučilišta, oni su organizirali nas nekoliko sa studija fizike, a koji smo bili dugogodišnji astronomi amateri, zbog popunjavanja teleskopskog opažačkog vremena. Tako sam počeo odlaziti na Opservatorij Hvar te vršio opažanja i na solarnom i na stelarnom teleskopu.
U početku sam se preklapao sa češkim astronomima kako bih skupio što više znanja o fizici Sunčeve aktivnosti i fizici zvijezda. Tek negdje prije diplomskog, odlučio sam se za istraživanje Sunčeve aktivnosti. Nekako, to mi je djelovalo zanimljivije, jer se sve moguće aktivnosti u Sunčevoj atmosferi mogu stvarno vidjeti. Kod zvijezda to nije moguće (u teleskopima se zvijezde i dalje vide kao točkice, te se uglavnom može samo mjeriti sjaj i spektar).
A što se tiče naših saznanja o stanju i evoluciji Sunca, mogu reći da znamo zaista puno toga, ali ostaje čitav niz nepoznanica vezanih uz Sunčevu unutrašnjost, podrijetlo Sunčeve aktivnosti, kao i uzrocima eruptivnih procesa u Sunčevoj atmosferi.
NET.HR: Što biste rekli da je najuzbudljiviji dio vašeg posla, a što najmanje uzbudljiv?
VRŠNAK: Najzanimljiviji dio mog posla su svakako znanstvena istraživanja bilo teorijskog, bilo empirijskog oblika. Najveće uzbuđenje u meni pobuđuju situacije kada neki moji teorijski rezultatu dobiju opažačku potvrdu od drugih znanstvenika. Isto tako me čini ponosnim činjenica da je ESA (Europska svemirska agencija) uvrstila jedan model za širenje Sunčevih erupcija, koje smo razvili ja i moji kolege s Opservatorija Hvar, na svoje prognostičke internetske stranice. Taj model trenutačno je na validaciji i u NASA-i.
S druge strane, bez dvojbe, najdosadniji dio mojeg posla su razni administrativni poslovi, najčešće vezani uz stručna i financijska izvješća o provedbi projekata, bilo da su financirani od Hrvatske, bilo od Europske unije. Spomenuo bih i da ima i stresnih situacija, npr. tijekom završnih priprema i samog početka konferencija koje organiziramo, jer nikad se ne zna što može poći po zlu.
NET.HR: Radite na Opservatoriju Hvar. Opišite nam kako izgleda vaš radni dan?
VRŠNAK: Zapravo samo dio vremena provodim na Hvaru i to uglavnom zbog opažanja Sunca.
Naši uredi su u našoj matičnoj ustanovi, Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tu uglavnom radim određenim standardnim tijekom: prvo prenesem na kompjutor stvari koje sam radio kod kuće navečer ili noću, onda odgovaram na hitne e-mailove (ostatak ostavljam za kasnije, jer to zna oduzeti dosta vremena), a onda radim sa suradnicima, uključujući i doktorande, na aktualnim znanstvenim problemima kojima se trenutačno bavimo. Povremeno održavamo i seminare, a naravno dio vremena odlazi na znanstvene konferencije diljem svijeta na kojima sam nazočan.
S duge strane, na Hvaru sve ovisi o vremenskim uvjetima. Ako je vedro i podobno za opažanja, zajedno s našim lokalnim tehničarom Tonijem Viskovićem bavim se opažanjima koja počinju već rano ujutro. Tu ima dosta vremena i za "ćakule" o svemu i svačemu, jer je teleskop većinom automatiziran. Inače, opservatorij je smješten u Napoleonovoj utvrdi na brdu iznad grada Hvara, tako da je čovjek tamo dosta izoliran pa dobro dođe takvo "društviranje". Poslijepodne odem do Hvara u nabavke i druženje s "domaćima".
Navečer radim na ostalim aktualnim problemima, najčešće teorijske prirode, ili pak pisanjem članaka. To radim i cijeli dan ako su vremenske prilike nepogodne. Inače, moram spomenuti da je život na opservatoriju ponekad dosta težak, posebice kad puše bura ili jako jugo s kišom. Vjetar zna biti tako jak da se jedva može hodati. Naročito je opasno kad krene "nevera" s grmljavinom, jer svi gromovi udaraju u naše brdo.
A tu su i požari, koji znaju posve prići kupolama stelarnih teleskopa i tvrđavi (bilo je situacija evakuacije). Srećom, tu su za akciju uvijek spremni, hrabri i iskusni hvarski vatrogasci, a dođu u pripomoć i kanaderi.
S druge strane, može biti jako lijepo, pogotovo zbog nevjerojatnog pogleda; vidi se Split, Brač, Šolta, Jabuka, Svetac, Vis, Sušac, Lastovo, Korčula, dio Pelješca, a kada je jako dobra vidljivost, zahvaljujući našoj nadmorskoj visini, vidi se i Palagruža i npr. Gran Sasso u Italiji, a hvarski Paklinski otoci su kao na dlanu.
NET.HR: Koja su pitanja na koja se znanstvenici nadaju dati odgovor u sljedećih 50 godina, a na koja biste vi željeli saznati odgovor?
VRŠNAK: S obzirom na trenutačnu situaciju, odmah mi pada na pamet nekoliko takvih pitanja. Svakako bismo voljeli da se nađe metoda (što je malo vjerojatno) za predviđanje potresa. Također bismo voljeli otkriti što više lijekova protiv smrtonosnih bolesti i zaraza. Tu je i odgovor na pitanje kako Sunčeva aktivnost, uz tzv. antropogene faktore (npr. zagađenje atmosfere stakleničkim plinovima), utječe na klimu (ne treba zaboraviti da su klimatske promjene postojale i prije industrijske revolucije i da su bile vjerojatno uzrokovane promjenama Sunčeve aktivnosti i/ili vulkanskom aktivnošću).
Što se općenito fizike i astrofizike tiče, baš i ne znam (svako područje ima svoja očekivanja i želje), a što se Sunca tiče, volio bih da se unaprijedi razumijevanje strukture Sunca vezane uz pojavnost ciklusa Sunčeve aktivnosti, kao i uzroka eruptivnih procesa u njegovoj atmosferi.
NET.HR: Što vas je u radu najviše obilježilo?
VRŠNAK: Mislim da je to prije svega usko povezivanje teorijskog i opažačkog, dakle empirijskog istraživanja. To se posebice odnosi na proučavanje uzroka i razvoja eruptivnih procesa u Sunčevoj atmosferi, takozvanih koroninih izbačaja i Sunčevih bljeskova. Neki rezultati koje sam objavio još tamo oko 1990. citiraju se učestalo još i danas.
Drugi važan aspekt je širenje erupcija međuplanetarnim prostorom i njihovo djelovanje na Zemlju (tzv. space weather; kod nas se uvriježio termin "svemirska meteorologija"). Ovo područje istraživanja važno je i zbog primjene u svakodnevnom životu, jer geomagnetske i ionosferske oluje potaknute naletom erupcije mogu značajno oštetiti današnje napredne, ali vrlo osjetljive tehnologije. Npr. mogu onesposobiti elektroenergetski sustav, telekomunikacije, GPS itd.
NET.HR: A koliko je važna popularizacija znanosti?
VRŠNAK: Popularizacija znanosti je izuzetno važna, ne samo zbog "regrutiranja" mladih znanstvenika, već i zbog podizanja opće kulture svekolikog pučanstva, a time i razvoja ljudskog duha.
Mi na Opservatoriju Hvar posvećujemo puno pažnje popularizaciji putem javnih predavanja, znanstveno-popularnih članaka, nastupa u medijima, sudjelovanja u ljetnim školama Zagrebačke zvjezdarnice itd.
Uz to, za vrijeme Festivala znanosti na Hvaru omogućavamo građanstvu dolazak na opservatorij kako bi se svi mogli upoznati s našim aktivnostima, a i naučiti ponešto o svemiru. Meni je popularizacija posebno važna jer, kao što sam na početku rekao, i sam sam se kroz popularizaciju našao u svijetu znanosti.
NET.HR: Što mislite kako će izgledati život na Zemlji za sto godina?
VRŠNAK: Za odgovor na ovo pitanje najbolje bi bilo konzultirati Nostradamusa. Ja to nisam. No, osvrnemo li se pedesetak godina unazad vidimo da je postignut enorman napredak u razvoju tehnologije, a posebice informatike. Imajući na umu eksponencijalni rast tehnoloških postignuća, može se očekivati nešto kao u znanstvenoj fantastici. Inače, sjetimo se samo koliko je današnje tehnologije "predskazano" u znanstveno-fantastičnim djelima.
Nažalost, ljudska svijest se ne razvija tako brzo, ako se uopće razvija, a to u kombinaciji s tehnološkim napretkom može imati vrlo loše posljedice po čovječanstvo.
NET.HR: A što kada je u pitanju život u svemiru, ima li ga?
VRŠNAK: Na neki način ovo pitanje nam se svima "mota po glavi". Činjenica je da ne znamo niti za jedan takav slučaj. Postojale su blage indicije da su možda na Marsu pronađeni fosilizirani ostaci najprimitivnijih oblika života, sličnih bakterijama, ali se to pokazalo lažnom nadom. No, statistički gledano, tzv. Drakeova jednadžba, poznavajući broj planeta koji kruže oko zvijezda, tzv. extrasolarni planeti, i uvjete na njihovim putanjama, može se zaključiti da života u svemiru vjerojatno ima. No, ostaje i dalje veliki upitnik.
NET.HR: Koje su vaše preporuke ili savjeti za mlade iz Hrvatske koji žele proučavati svemir? Mislite li da je danas teže ili lakše baviti se istraživanjem svemira?
VRŠNAK: Jedini savjet je da budu uporni i slijede svoje snove. Naravno, važno je stjecati što više znanja iz prirodnih znanosti i matematike. Za astrofiziku specifično, treba biti što bolji u fizici. Danas je svakako lakše započeti se baviti istraživanjem svemira jer je pristupačan veliki obim znanja putem interneta.
Također i sama istraživanja su jednostavnija jer je putem interneta olakšana komunikacija među znanstvenicima, a koja se može odvijati na dnevnoj bazi, tj. praktički možete s nekim surađivati kao da sjedite u istom uredu. Naravno, tu je ogromna količina dostupnih podataka, kompjutorskih programa, informacija itd. Uz to, puno je jednostavnije doći do potrebne literature. Na primjer, kad sam tek počinjao, morao si čekati tjedan-dva da ti poštom stigne neki reprint članka, ili si polovicu vremena koje si negdje proveo na studijskom boravku proboravio u knjižnici i kopirao gomile članaka koje ti doma nisu bili dostupni.
NET.HR: Osvojili ste prestižnu nagradu Kristian Birkeland Medal for Space Weather and Space Climate. Jeste li se iznenadili?
VRŠNAK: Da, vrlo sam se iznenadio, jer nisam ni znao da sam nominiran. Inače, to je vrlo prestižna nagrada koju dodjeljuju Europska svemirska agencija, belgijska, norveška i ruska akademija znanosti za postignuća u području svemirske meteorologije.
NET.HR: Čime se još bavite u slobodno vrijeme? Imate li mjesta za još neku ljubav osim za svemir?
VRŠNAK: Svakako, prije svega skijanje. Od malih nogu skijam. Otac mi je bio Slovenac pa sam cijele zimske praznike i vikende provodio kod bake u Savinjskoj dolini, a tamo si u to vrijeme naučio skijati praktički kad i hodati. U doba osnovne škole, počeo sam trenirati u zagrebačkom skijaškom klubu Medveščak te sam se natjecao u hrvatskom kupu sve do sredine fakulteta, kada sam shvatio da nemam vremena za obje stvari.
Nakon natjecateljskog perioda nastavio sam skijati rekreativno, a kad je sin bio dovoljno star (oko četiri godine) naučio sam ga skijati, pa je i on uskoro počeo trenirati (skijaški klub Končar). To mi je dalo priliku da opet puno vremena provodim na snijegu, fotografirajući treninge "naših cura i dečki" od kojih se sad neki probijaju u svjetskom kupu. S većinom se i sprijateljiš, što je vrlo normalno kad si na ledenjaku 3000 metara nad morem na -25 stupnjeva i vijavicu. Tu vrlo dobro shvatiš što je sve naš planet.
Inače, neko vrijeme bavio sam se i speleologijom, svirao u bendu, pa i sad se povremeno pridružim s usnom harmonikom u kakvoj jam-svirci. Na primjer, takva događanja su "standardna" u večernjim satima tijekom svake konferencije European Space Weather Weeka. Ne biste vjerovali koliko mojih kolega odlično svira raznorazne instrumente.
NET.HR: Svemirska utrka je završila prije 50 godina, a nakon slijetanja na Mjesec ljudi se nisu otisnuli put novih svemirskih objekata. Hoće li se to promijeniti I kada? Je li iduća postaja Mars?
VRŠNAK: Na neki način, svemirska utrka i dalje postoji. Međutim, danas je to puno manje politički obojeno, više se radi o nacionalnom ponosu. S druge strane, vrlo je ojačala međunarodna suradnja – npr. NASA koristi ruske resurse za lansiranje satelita, NASA, ESA i Japan tijesno surađuju na mnogim svemirskim znanstvenim misijama, International Space Station (ISS) je zapravo "svjetski" projekt i sl. Što se tiče ponovnog ljudskog posjeta Mjesecu, najozbiljnije se pripremaju Kinezi, a i Sjedinjene Države bi to htjele ponovo učiniti. Krajnji cilj bio bi postavljanje trajnog "baznog logora" na kojem bi mogli boraviti astronauti, a u perspektivi od tamo će se možda lansirati i misije na Mars.
Što se tiče ljudskog posjeta Marsu, to je svakako u planu, ali ostvarenje je još vrlo daleko. Nije toliko u pitanju samo izvođenje leta na Mars, već je mnogo robotskih letjelica posjetilo Mars, nego zaštita astronauta od kozmičkog zračenja i posljedica Sunčevih oluja. Naime, kada je astronaut izvan Zemljine magnetosfere, koja nam služi kao efikasan štit protiv kozmičkog zračenja i visokoenergetskih čestica povezanih sa Sunčevim olujama, on vrlo lako može skupiti smrtonosnu dozu ovih zračenja. Dok se problem zaštite astronauta ne riješi, neće biti putovanja ljudskih posada na Mars. Tu važnu ulogu igraju upravo i istraživanja u sklopu svemirske meteorologije.
NET.HR: Biste li se odvažili i na putovanje izvan Zemlje da vam se ukaže mogućnost?
VRŠNAK: Hm, možda bih i mogao reći da, ali tko zna kako bih odlučio kad bih stvarno netko rekao možeš. Naime, ovo pitanje podsjeća me na epizode iz serije Teorija velikog praska u kojima Wolowitz treba ići, i na kraju ode u svemir.
NET.HR: Dijele li vaša obitelj i prijatelji iste interese kao i vi vezane uz istraživanje svemira?
VRŠNAK: Na neki način da. Naime, supruga Dunja bila je u gimnazijsko/studentskim danima također astronom-amater, a kasnije ju je počela više zanimati geofizika pa je to i studirala, tako da je danas meteorolog u DHMZ-u. No, i dalje ju zanima astronomija.
Sin Donik također se amaterski bavio astronomijom, ali se odlučio za studij informatike na FER-u u Zagrebu. Tijekom studija čak je i vršio stelarna opažanja na Hvaru. Naime, uvijek nam nedostaje "noćnih" opažača pa ga je u nekoliko navrata moj kolega Hrvoje Božić, koji je zadužen za stelarne teleskope, angažirao za opažanja zvijezda, a po danu je svoj informatički poriv zadovoljavao unaprjeđivanjem softvera za automatizaciju "mog" solarnog teleskopa.
NET.HR: Da možete oživjeti jednog znanstvenika te s njime otići na večeru i popričati koji bi to bio i zašto?
VRŠNAK: Pa, dosta je teško reći, jer bi za to trebao znati i više o karakterima, a ne samo o postignućima. Ne bih volio biti s nekim tko bi samo pričao o znanosti, ili mi ne bi pasao po karakteru općenito. Možda bih ipak izdvojio fizičara nobelovca Richarda Feynmana. Po njegovim udžbenicima sam učio opću fiziku i moram priznati da su me udžbenici oduševili. Naime, pisani su vrlo "lepršavim" stilom po kojem se može zaključiti da je to bio vrlo nekonvencionalan znanstvenik. Na kraju krajeva, slika na zadnjoj stranici omota je on kako svira bongose.
Nedavno, za vrijeme Europsko-kineske konferencije o Suncu, upoznao sam njegovu sestru, koja je usprkos godinama vrlo živahna i puna duha. Kroz njena sjećanja dobio sam sliku o Feynmanu kao duhovitom čovjeku vrlo širokog duha i raznolikih interesa.
NET.HR: U doba koronavirusa radili ste od kuće. Kako je to utjecalo na vaš rad?
VRŠNAK: Zapravo sam i inače radio puno kod kuće, tako da mi to, s te strane, nije ništa novo. Čak mi se čini da sam i produktivniji nego kad odlazim na posao. To me podsjetilo na riječi Alberta Einsteina koji je rekao da ako želiš biti produktivan znanstvenik trebaš biti ili vlasnik krčme ili svjetioničar na nekom otoku; u prvom slučaju ne moraš raditi da bi zarađivao, a u drugom slučaju ti novci i ne trebaju, a i nemaš kamo otići. Trenutačno stanje podsjeća na ovu drugu opciju.
Naravno, problem je više u tome što ne izlazim van (osim povremeno u dućan) i što se ne mogu družiti s prijateljima.