Ravnateljica švedskog vrtića objasnila nam je kakve mjere provode: ‘Prvo smo se bojali, ali onda sam rekla – smirite se’

Hrvatska se u svibnju ove godine, nakon popuštanja strogih epidemioloških mjera, našla pred pravim izazovom. Mala djeca vratila su se u vrtiće, a ona nešto veća u niže razrede osnovnih škola. Roditelji su strahovali kako će to sve izgledati i hoće li se njihovo dijete zaraženo vratiti iz vrtića ili škole, a nije bilo svejedno ni odgajateljima i učiteljima.

Ponovilo se to i u rujnu, početkom nove školske godine, kada su se u klupe vratili svi. Kao što znamo, stvar manje-više funkcionira iako povremeno cijeli razredi završe u samoizolaciji, a nekad se na tjedan-dva zatvori i cijela škola. Slična situacija je i u Švedskoj samo što su tamošnji roditelji proljetos bili u još većem strahu jer vrtići i škole za učenike nižih razreda nisu bili zatvoreni ni dok je cijela Europa bila u karanteni.

'Prvo smo se bojali, ali onda sam rekla – smirite se!'

Kako je sve to izgledalo, za Net.hr otkrila je Adriana Marx-Norén, ravnateljica međunarodne predškolske ustanove u sastavu švedske Futuraskolan International s kojom smo razgovarali početkom mjeseca u Stockholmu.

"Bili smo nesigurni, nismo znali što činiti. Odlučili su da se vrtići i škole za učenike nižih razreda neće zatvarati. Vlast je objašnjavala da dnevni boravci za djecu moraju funkcionirati jer među roditeljima ima liječnika, policajaca, trgovaca i brojnih drugih zanimanja koja ne mogu raditi od kuće. U početku smo se svi jako bojali, ali onda sam rekla - ljudi, smirite se, moramo nastaviti raditi. Podigli smo razinu higijene, češće čistimo, dezinficiramo stolove, djeca peru ruke najmanje 10 puta na dan. To činimo i mi", kaže gospođa Marx-Noren.

Unutrašnjost vrtića koji se ne razlikuje previše od onih u Hrvatskoj

'Distanca s malom djecom? Nemoguće'

Dodaje i kako su roditeljima objasnili da je s malom djecom nemoguće održavati distancu.

"Ako dijete plače, ja ga moram zagrliti i utješiti. Ako padne ili se potuče s nekim, opet mu se moramo približiti. Stoga, nemojte tražiti nemoguće. Morali smo smiriti roditelje, ali i naše djelatnike. Svima smo rekli da djecu koja imaju simptome Covida ne dovode u vrtić. Ako mi primijetimo da neko dijete ipak ima simptome, odmah ga šaljemo kući. Nikad nismo postali žarište zaraze", objašnjava.

U vrtiću okruženom zelenilom, smještenom u mirnom predgrađu Stockholma zvanom Djursholm, je 62 djece iz cijeloga svijeta. U zgradi koja se izgledom i interijerom nimalo ne razlikuje od prosječnog hrvatskog vrtića stvari su, dakle, uobičajene, a jedino što odaje dojam da ipak živimo u pandemijskim vremenima su dezinficijensi po stolovima. Ravnateljica kaže kako se uskoro sele u novi, moderniji objekt u kojem će moći primiti 70 mališana. Ponosno ističe i da je rad s ljudima iz cijelog svijeta, upravo zbog različitosti među njima, prava umjetnost.

Bili smo u Švedskoj: Kako je nastao čuveni model borbe protiv korone kojeg obožavaju ili mrze

'Mislim da sam imala koronu'

Adriana je i sama u početku bila u strahu od zaraze, a smatra da ju je možda čak i imala i skoro pa "prehodala".

"U početku u Švedskoj gotovo nikoga nisu htjeli testirati. Pravilo je samo bilo da nikamo ne idemo ako imamo simptome. Broj mrtvih je rastao, pogotovo u Stockholmu. Ljudi su se zatvorili u kuće, ali kako je vrijeme prolazilo, počeli su izlaziti i navikavati se na novonastalu situaciju. Teško bi mi bilo živjeti u punom lockdownu, nisam takva osoba i zato sam sretna što Švedska ima model kakav ima. Mislim da sam i ja bila zaražena koronavirusom jer šest tjedana nisam imala osjet okusa i mirisa i povremeno sam teško disala. No, nisam imala temperaturu, a kod kuće sam provela tri dana. Nisu me htjeli testirati pa sam kasnije napravila test na antitijela i on je bio negativan. Kažu da neki ljudi nikad ne razviju antitijela", priča nam temperamentna Adriana, inače rodom iz Brazila.

Dezinficijensi su na svakom stolu u vrtiću

'U Švedskoj vlast poštuje ljude'

Za nju je najvažnije slijediti ono što preporučuje vlast i misliti pozitivno jer za nju je švedski model najbolji način borbe protiv pandemije.

"Puno prijatelja se sa mnom ne slaže, ali to su oni koji rade od kuće. Ono što mi se ne sviđa u drugim zemljama, pogotovo u mom rodnom Brazilu je to što su predsjedniku oduzeli pravo odlučivanja i sada svaka pokrajina odlučuje za sebe. Ovdje u Švedskoj imamo premijera koji odlučuje i mi njegove odluke slijedimo. Još uvijek ne znamo što je ispravno, a što ne, ali ako živite u demokratskoj zemlji, morate imati pravo kretanja, morate moći ići kamo želite i kad želite. U nekim državama u Brazilu nekad možete završiti u zatvoru ako izađete, ljudima stavljaju lisice na ruke, to je užasno. Švedska poštuje svoje ljude, daje nam smjernice i vjeruju nam. Ako sam bolesna, ostat ću kod kuće, neću ići u, primjerice, restoran. Ako i idem u restoran, pazit ću na distancu", priča Adriana ističući kako voli činjenicu da ju se poštuje kao osobu.

Kaže i kako u Švedskoj onaj tko može raditi od kuće, od kuće i radi, a onaj koji mora fizički na radno mjesto, tamo i ide. U Brazilu ljudi koji nemaju mogućnost rada od kuće, ne mogu niti raditi:

"Prodajete li, primjerice, hot-dogove ili bilo što drugo na ulici, vi ne smijete raditi. Ljudi koji su tako zarađivali novac na dnevnoj bazi sada su u problemu. To je ludo, kako će oni zaraditi za obitelj? A pogledajte i situaciju u SAD-u. Moja sestra živi u Washingtonu, po zanimaju je medicinska sestra, a djeca joj ne idu u školu jer škole nemaju. Imaju samo 7 i 11 godina i prisiljeni su biti sami kod kuće. Nitko ne želi ostaviti tako malu djecu samu, ali ona je na to prisiljena."

Kako je Adriana objasnila, distancu s malom djecom je nemoguće držati

Visoki porezi, ali ima i koristi od toga

Adriana nam je pokušala objasniti i kako funkcionira zemlja u koju se doselila 1994. godine i koja je toliko drukčija od njezina Brazila.

Arhitekt švedskog modela Anders Tegnell o maskama, cijepljenju, strategiji borbe i velikom broju preminulih

"Sve je odlično organizirano. Ovdje plaćate visoke poreze, ali znate da će vam zato djeca imati kvalitetno obrazovanje, da ćete se moći kvalitetno liječiti...U Brazilu ako ne platite privatnog liječnika, nećete dobiti odgovarajuću zdravstvenu skrb. Tamo je i puno lopova, ne možete otići na plažu i ostaviti stvari bez kontrole, uvijek ih netko mora paziti. No, bez obzira na društvene probleme, mnogi ljudi su sretni, takav je mentalitet. Često se slavi, puno je zabava, imamo karnevale, volimo pivo. Tamo je jednostavno drukčije nego u Švedskoj", zaključuje Adriana.