Matej i njegova zaručnica Barbara preboljeli su koronavirus, a za Net.hr su detaljno, iz dana u dan, opisali sve svoje simptome
Ovo pišem u trenutku kada smo zaručnica i ja dobili bitku protiv koronavirusa. Nije bilo lako kao što sam mislio da će biti, ali s druge strane imali smo sreće. Kako stvari stoje, izvukli smo se bez dugotrajnih posljedica. Do potpunog oporavka će nam trebati još nekoliko tjedana.
Rujan ove godine bio je mjesec kojem smo se Barbara i ja veselili čitavu godinu. Svadba, koju organiziramo zadnje dvije godine, bila je zakazana 19. rujna. Odgovorno smo se ponašali, poštivali mjere i organizirali slavlje u nadi da će epidemiološka situacija biti povoljna kada dođe naš trenutak. Ova godina je bila trnovita za nas, puna uspona i padova u teškim vremenima za čitav svijet. Kraj kolovoza donio je žestok preokret. Slijedi dnevnik bitke s novom bolešću i našim iskustvima.
Nismo znali je li riječ o koronavirusu, ali smo se ponašali kao da jest
24. kolovoza, ponedjeljak
U 17 sati poslijepodne me nazvala Barbara. Rekla mi je da se osjeća loše i da ima grlobolju i glavobolju. Nije otišla na posao ujutro zbog nekih drugih, nepovezanih problema. Nismo znali je li riječ o Covidu. Otišao sam s posla i informirao direktora, ljudske resurse i ljude s kojima sam bio u kontaktu prethodnih dana da se pripaze jer je zaručnicu uhvatila viroza. Zamolio sam ih da smanje kontakte s drugima dok se stvar riješi. Ona i ja smo dobrovoljno otišli u samoizolaciju. Obiteljskog liječnika nismo mogli dobiti jer je završio s radnim vremenom. Njezini simptomi su se do navečer pogoršali i temperatura joj se popela do 39,5 Celzija. Rušili smo je paracetamolom. Za grlobolju je uzimala pastile s analgetikom. Odlučio sam dežurati kroz noć i pratiti joj disanje. Barbara ima astmu.
25. kolovoza, utorak
Probudio sam se i počeo s radom od kuće. Nisam imao nikakve simptome. Barbara je javila da je bolesna i da ne dolazi na posao. Temperatura joj se opet penjala do 38,5 stupnjeva. Njezin liječnik je radio drugu smjenu. Nazvala ga je u 14 sati. Zaključio je da njezini simptomi ne znače nužno da je zaražena i da će je promatrati prije nego je odluči poslati na testiranje. Procedura je ista. Paracetamol, pastile i jako puno čaja. Budio sam se kroz noć i pratio joj disanje.
Liječnik se odlučio na testiranje ranije nego što je najavio
26. kolovoza, srijeda
Nije bilo poboljšanja u njezinu stanju. Probudila se s temperaturom. Ja još nemam nikakvih simptoma. Nazvala je obiteljskog liječnika i obavijestila ga da stanje ne ide na bolje. Naručio ju je na testiranje sutra u 10 sati ujutro. Primijetio sam da nevjerojatno puno spava i vrlo malo jede.
27. kolovoza, četvrtak
Probudio sam se rano i počeo raditi, osjetio sam da nešto nije u redu. Imao sam blagu grlobolju koja to nije, više nekakav osjećaj nelagode ispod Adamove jabučice. Temperatura mi je 37,5 stupnjeva uz suhi kašalj i blagu slabost. Barbara se budi i odlazi na testiranje u 10.50. Otišla je pješice jer živimo preko puta Doma zdravlja. Najavili su da će joj test biti gotov tek u ponedjeljak zbog čega sam otkazao momačku večer koja je bila planirana za subotu. Barbarini simptomi ostaju isti s maksimumom na 38,5. Dežurao sam kroz noć kako bih joj pratio disanje koliko god sam mogao. Osjećam bolove u mišićima koje nisam imao tijekom dana.
Imao sam loš predosjećaj, odlučio sam se javiti svojoj liječnici
28. kolovoza, petak
Barbari su simptomi i dalje isti. Odlučio sam se javiti svojoj obiteljskoj liječnici i reći joj da su mi se pojavile tegobe koje bi mogle biti posljedica zaraze Covidom. Nalaže mi da čekam rezultat njezina testa i da ću se testirati ako ona bude pozitivna. Daljnji naputak je da odmaram.
29. kolovoza, subota
Probudio sam se u 6.30 sa začepljenim nosom i blagom boli u sinusima. Počeo sam s kućanskim poslovima. Umarao sam se nevjerojatnom brzinom, posuđe koje perem mi je teško, a igra s kunićem me ostavila zadihanim. Malo iza devet sati Barbaru zovu epidemiolozi. Pozitivna je na koronavirus. Liječnik je bio mlad, ali je zvučao vrlo stručno. Rekli smo mu s kime smo bili u kontaktu dva dana prije prvih simptoma.
Informirao nas je o protokolima. Nismo smjeli izlaziti iz kuće dva tjedna od prvih simptoma, morali smo unositi puno vitamina i tekućine, te njoj rušiti temperaturu. Sve to već jesmo činili. Epidemiolog je preporučio da ne spavamo u istoj prostoriji, ali to sam zanemario zbog njezine astme. Obavijestio sam ljudske resurse o pozitivnom testu. Kolege iz mog tima išle su na testiranje isti dan. Barbara i ja smo javili svim ljudima s kojima smo bili u kontaktu da se paze i da reagiraju na bilo kakve simptome. Epidemiolozi su nazvali kumove s kojima smo se družili neposredno prije bolesti i odredili im samoizolaciju.
Barbara je navečer htjela pizzu, pa sam naručio dvije. Tanke i nemasne. Pojela je jako puno. To me razveselilo jer sam pomislio da joj se apetit vraća. Ja sam se unatoč simptomima osjećao dobro i nije mi manjkalo snage, samo se vrlo brzo umarao. Apetit mi je također bio normalan za razliku od njezina. Prije odlaska na spavanje smo njoj izmjerili temperaturu od 38 stupnjeva. Nisam mjerio svoju, ali sam je osjetio.
Usred noći sam se probudio bunilu i nisam vidio. Kao da sam imao nekakav sluzavi film preko očiju, kao da su mi suze bile želatinaste. Napipao sam put do kupaonice i očistio ih. Po povratku u sobu komentirao sam kako mi nije jasno zašto je mrak i zašto se ništa ne čuje. Shvatio sam da je negdje oko ponoći i to rekao sam sebi. Probudio sam Barbaru koja se svemu tome dobro nasmijala. Dosta teško sam zaspao zbog bolova u donjem dijelu leđa koji su se širili na noge, poput vrlo snažne upale mišića.
30. kolovoza, nedjelja
Probudio sam se rano, bez temperature i dobro sam se osjećao. Iskoristio sam priliku da očistim kupaonicu. Barbara se probudila malo kasnije i primijetila da ne osjeća miris sredstava za čišćenje. Popio sam gutljaj prve jutarnje kave i shvatio da je poput vode. Izgubili smo osjet okusa i mirisa. Dobro smo se nasmijali ovom simptomu. Uzeli smo kockicu čokolade, a nakon toga napravili kokice. Zaključili smo da je osjećaj kao da je hrana “u tuđim ustima” ili “negdje daleko”.
Odlučio sam isprazniti kantu za smeće koja je bila dosta napunjena zbog samoizolacije, ali ne teža od pet kilograma. Cijelo tijelo mi je drhtalo od napora. Mišići kao da su atrofirali. Dobili smo od jedne liječnice u obitelji savjet da povećamo unos vitamina D. Barbara se sunčala pored prozora, a ja sam napravio tuna salatu. Prije spavanja sam se osjećao prilično dobro, makar sam imao sve simptome. Barbara ih je također sve imala, ali je naočigled živnula.