Profesor političke ekonomije i jedan od autora knjige "Koronaekonomika - pet jahača apokalipse", Kristijan Kotarski, pet mjeseci nakon njenog predstavljanja osvrnuo se na ekonomska i politička zbivanja u svijetu opterećenom zdravstvenom i globalnom krizom te otkrio koji od "jahača apokalipse" prijeti Hrvatskoj i što će se događati u bliskoj budućnosti u Hrvatskoj, Europskoj uniji, ali i Kini
Pandemija koronavirusa nije samo opteretila zdravstvene sustave zemalja diljem svijeta, već i cjelokupno gospodarstvo. Sa zatvaranjem granica, posustao je putnički i opskrbni prijevoz, a ubrzo su ekonomske posljedice počele osjećati i sve zemlje koje su se u potpunosti zatvorile. Ista se situacija dogodila i u Hrvatskoj, u kojoj je zatvaranje čitavog gospodarstva trajalo od kraja ožujka pa sve do početka lipnja. Brojni su gospodarstvenici, od ugostitelja, pa sve do vlasnika velikih kompanija, pretrpjeli velike gubitke, a neki od njih su i zauvijek zatvorili svoja vrata.
Vlada je početkom travnja donijela set ekonomskih mjera za spašavanje gospodarstva i očuvanje radnih mjesta. U nekoliko navrata do danas ga je korigirala, ali sve je ostalo na sufinanciranju plaća, nepunog radnog vremena, mikropoduzetnika... Sve to utjecalo je na BDP koji bi, prema prognozama Svjetske banke, Europske komisije i Međunarodnog monetarnog fonda, trebao pasti za devet ili više posto; da ne govorimo kako je država dvaput rebalansirala proračun kako bi smanjila rashode i potrebu za još većim zaduženjima.
Situacija s proljeća ponovila se i potkraj studenoga, kada je Vlada ponovno odlučila zatvoriti sve ugostiteljske objekte te uvesti restrikcije u broju kupaca u trgovinama i trgovačkim centrima. Poradila je i na ekonomskim mjerama, nudeći kompenzaciju fiksnih troškova onim poduzetnicima koji su zabilježili više od 40 posto pada prometa u usporedbi s posljednjim mjesecima prošle godine, a dodatno je intenzivirano i takozvano COVID-kreditiranje.
No, to bi kasnije, kada bi se državno gospodarstvo trebalo oporaviti, moglo dovesti do pojave "jahača apokalipse", odnosno helikopterskog novca, samodostatnosti, države majke, kompromitacije Europske unije i suspenzije demokracije. Pojam je to koji su u svojoj knjizi "Koronaekonomika – pet jahača apokalipse" skovali ekonomski analitičar Velimir Šonje te docent na Fakultetu političkih znanosti i profesor političke ekonomije Kristijan Kotarski, koji je u intervjuu za Net.hr pojasnio što je Hrvatska doživjela nakon prvog te što je čeka nakon drugog zatvaranja, a osvrnuo se i na zbivanja u Europskoj uniji te Kini.
Net.hr: Brojne zemlje Europske unije u ovom trenutku su u jačem ili slabijem zatvaranju, a u Hrvatskoj je Vlada dugo izbjegavala krenuti u drugi val zatvaranja pa je to naposljetku učinila djelomično. Kakva je hrvatska ekonomija nakon prvog i kakva bi mogla biti nakon drugog zatvaranja?
Kotarski: Što se tiče stanja nakon prvog vala zatvaranja, mora se napomenuti da podaci ukazuju na činjenicu da je došlo do pada zaposlenosti za otprilike 40.000 u odnosu na početak godine, što nije dramatično imajući u vidu razmjere krize. Što se nezaposlenosti tiče, ako uspoređujemo četvrti kvartal 2019. i treći kvartal 2020., vidimo da stopa nezaposlenosti nije bila drastično viša (9,1% naspram 8,4%). Kada gledamo te podatke, ove mjere koje je Vlada RH donijela na proljeće su svakako očuvale zaposlenost i usporile porast nezaposlenosti. U nekom komparativnom pogledu, hrvatska ekonomija je u prvom poluvremenu prema prilikama na tržištu rada stajala dosta bolje u odnosu na niz drugih ekonomija članica EU-a. Zapravo, mi smo imali jedan od najmanjih padova zaposlenosti, ako uspoređujemo taj vremenski interval od četvrtog kvartala 2019. do drugog kvartala 2020. Tih, otprilike 10 milijardi kuna, koje su do sada isplaćene od države poslodavcima zapravo je sačuvalo radna mjesta.
Zbog dosta nonšalantnog pristupa kontroli širenja epidemije, pogotovo od ljetnih mjeseci kada nije postavljena gornja granica na dopuštena okupljanja od barem 50 ljudi kao npr. u Švedskoj doveli smo se u lošu epidemiološku situaciju, pokazatelji su prilično poražavajući i vidimo da smo trenutno na vrhu u Europskoj uniji. Ovo drugo zatvaranje ugostiteljskih objekata je sigurno nešto što će utjecati na tržište rada. Još nisam vidio što je konkretno ministar Marić u pregovorima s predstavnicima ugostitelja uspio ispregovarati. Što će konkretno te mjere podrazumijevati i koliko će pokrivati druge fiksne troškove, još ne znamo. Ako će te mjere biti na tragu onoga što smo imali na proljeće, tada mislim da neće doći do drastičnog povećanja nezaposlenosti. Naravno da će, unatoč mjerama, jedan dio poslodavaca otpustiti svoje radnike, jer jednostavno ono što će dobiti od države neće biti ni približno dovoljno da nastave poslovati, pogotovo ako nemaju akumuliranih rezervi. Ako će mjere biti koncipirane na tragu onoga na proljeće i pokrivati više od puke odgode plaćanja određenih poreznih davanja, odnosno nastojati pokrivati dio fiksnih troškova, mislim da stanje neće biti toliko katastrofalno. Ali, do ovoga uopće nije trebalo doći da se na vrijeme krenulo s adekvatnim epidemiološkim mjerama.
Net.hr: Za koji dio gospodarstva u Hrvatskoj smatrate da je najteže "ranjen"? Smatrate li da će ovo stanje pandemije ostaviti trajni trag na ukupno gospodarstvo, odnosno, potaknuti neke nove trendove?
Kotarski: Prema podacima Državnog zavoda za statistiku o kretanju plaća i distribuciji dohotka, vidljivo je da su najveći gubici plaća u odnosu na recimo kolovoz 2019. u hotelijerstvu, ugostiteljskom sektoru, jednim dijelom u logistici, transportu i u rudarstvu. To su sektori za koje vidimo da su plaće niže. Tamo gdje su plaće veće, to su obrana, socijalne službe, zdravstvo, obrazovanje, dakle svi sektori koji su inkorporirani u širi javni sektor. Vidljivo je da su sindikati javnih službi uspjeli izboriti i nastavak povećanja plaća u 2021. što će dodatno povećati tu razliku. Dakle, imamo određeno raslojavanje na tržištu rada između sektora koji su pretrpjeli izvjesne gubitke te javnog sektora, pri čemu nije napravljena adekvatna razlika između medicinskog osoblja koje se nalazi na prvoj crti borbe protiv COVIDA-19 i ostatka javnih službi. Smatram da 2021. nije dobro vrijeme da se ide na dodatno povećanje osnovice plaće u javnim službama, jer vidimo u kakvom nam je stanju ekonomija. S jedne strane, ne znamo egzaktno koliko će nam dodatno porasti javni dug zbog nastavka financiranja mjera očuvanja zaposlenosti, a s druge strane imamo enorman pad BDP-a, u trećem kvartalu smo uz Grčku imali najveći pad u EU-u, što će se definitivno odraziti na stanje proračuna. Dosadašnji deficit nastao je dijelom zbog mjera očuvanja zaposlenosti koje su bile prijeko potrebne, dijelom zbog pada prihoda od PDV-a. Znamo da najviše ovisimo o prihodu od PDV-a i s obzirom na to da nam je turistička sezona u smislu noćenja u prvih 11 mjeseci ove godine bila na svega 50 posto prošlogodišnje, onda vidimo da je taj dodatan udar na proračun došao u vidu pada prihoda. Dugoročan utjecaj ove krize je takav da će se dodatno povećati asimetrija između privatnog i javnog sektora, što je problematično. Druga stvar je dosta visok porast javnog duga koji će u narednim godinama trebati refinancirati i ići u njegovo smanjenje. Mislim da smanjenje javnog duga neće biti izvedivo bez zadiranja u materijalna prava onih koji ovise o proračunu (barem na razini zamrzavanja plaća), pogotovo ako prosječna stopa ekonomskog rasta ostane ispod tri posto u narednih nekoliko godina, unatoč europskom novcu koji se tek treba sliti u Hrvatsku. Ali to je novac koji treba znati iskoristiti.
Net.hr: Može li se pronalazak cjepiva i najavljena primjena početkom 2021. smatrati pouzdanim znakom mogućeg ukupnog gospodarskog oporavka?
Kotarski: U Hrvatskoj je vrlo zabrinjavajući postotak ljudi koji se ne bi cijepili. I prije korone je sentiment prema ekspertima bio dosta negativan. Građani imaju nisko povjerenje u eksperte i njihova rješenja tamo gdje postoji i nisko povjerenje u državu i institucije i obratno, tako gdje postoji visoko povjerenje u državne institucije tamo postoji i povjerenje u eksperte. Povjerenje građana u eksperte ide preko tog kanala povjerenja u političare i same institucije, te tu imamo problem. I prije krize ogroman je postotak građana imao niski stupanj povjerenja u Vladu, Sabor, predsjednika i pravosuđe. Dakle, to nepovjerenje nije samo cikličkog karaktera zbog npr. lošijeg upravljanja krizom. U takvim će uvjetima biti jako važno da Vlada uspije barem djelomično vratiti povjerenje građana u svoje poteze i krizni menadžment, tako što će osmisliti pametnu kampanju cijepljenja uz sudjelovanje javnih osoba koje će se cijepiti pred TV kamerama, kojom će jedan dio skeptičnih građana gurnuti u zonu gdje nisu toliko preplašeni i gdje ćemo na kraju imati 60 do 70 posto cijepljenih ljudi, što je već dovoljno da se formira kolektivni imunitet.
Net.hr: Prognoze MMF-a Svjetske banke i Europske komisije procjenjuju pad domaćeg BDP-a od najmanje devet posto u ovoj, ali i oporavak od 5,5 do šest posto u sljedećoj godini, da bismo se vratili na pretkrizno stanje u 2022. Smatrate li takve prognoze točnima i što bi Vlada trebala napraviti da se te prognoze ostvare, ili nadmaše?
Kotarski: Scenarije možemo pojednostaviti u slova V, U, W, L. Smatram da s obzirom na ohrabrujuće vijesti vezano uz razvoj novog cjepiva i njegovu široku distribuciju, na globalnoj razini nećemo imati situaciju L recesije, da ćemo potonuti na dno na kojem ćemo tavoriti jako puno kvartala, jer je jednostavno ta vijest oko pojave cjepiva podigla optimizam ključnih dionika. Onog trenutka kada se velik dio populacije cijepi, imat ćemo postupni izlazak iz krize i mislim da smo izbjegli taj scenarij, a vjerujem također i scenarij U recesije. Što se tiče Hrvatske, prognozirani pad će biti takav sigurno, ako ne i viši. Smatram da su te procjene sigurno nastale prije nego što smo imali ovaj visok porast broja zaraženih, umrlih i pacijenata na respiratoru. Nisam siguran jesu li u njihove ekonomske modele uključena ova zatvaranja ugostiteljstva u situaciji koja je krenula s početkom prosinca, pa ne mogu decidirano reći koliko je ta prognoza precizna. Ne vjerujem da prognoza značajno griješi, ali mislim da postoji prostora da bude i gore od te prognoze zbog epidemiološke situacije koncem godine, u prosincu koji je dosta važan zbog rasta potrošnje i božićnih kupnji. Išao bih konzervativno i rekao bih da bi pad mogao biti jedan postotni bod veći u odnosu na ranije projekcije.
Ono čega se bojim su planovi za sljedeću godinu koji se baziraju na optimističnoj stopi ekonomskog rasta. Bojim se da nećemo dostići tu razinu, da ćemo biti ispod razine od 5,5 do šest posto. Iskreno se pribojavam nešto niže stope rasta. Imamo optimističnu pretpostavku rasta, a priljev novca iz proračuna EU-a počet će značajno kasnije nego što smo najesen očekivali, na što se najviše oslanja rashodovna strana državnog proračuna.
Hrvatskoj prijeti samo jedan "jahač apokalipse"
Net.hr: Nakon izdašnih davanja države u koronakrizi, ali i nakon zagrebačkog potresa, prijeti li našoj ekonomiji "četvrti jahač apokalipse", država majka?
Kotarski: Znamo iz povijesti, iz nekih velikih prijelomnih trenutaka poput Velike depresije da nakon krize postoji strukturalni pomak ka većoj i jačoj ulozi države. Kada država dobije više ovlasti, resursa i poreznih sredstava, onda ih se teško odriče. Cijeli će svijet imati problem s time i vidjet ćemo kako će se političari nositi s njime i hoće li građani u zapadnim liberalnim demokracijama kroz svoje osobne preferencije prisiliti političare da ipak nakon nekog vremena smanje upliv države u njihove živote, odnosno tržišne procese. Smatram da je neodrživo da se vratimo u vrijeme nekontrolirane globalizacije devedesetih i ranih 2000-ih godina, ali postavlja se pitanje koliko brzo će se taj asimetričan odnos koji će se u krizi pojaviti između države i privatnog sektora vratiti na točku koja će smanjiti trenutačne ovlasti i moći država koje su trenutačno važne zbog kontroliranja štete prouzrokovane pandemijom. Što se tiče Hrvatske, mi zapravo i ne živimo u nekom potpuno novom svijetu, jer smo mi i prije ove krize imali prejako oslanjanje na državu u smislu obujma javne potrošnje. Već smo imali situaciju da je naša država u europskim razmjerima bila u kategoriji da puno troši, a kvaliteta ishoda potrošnje nije visoka. U europskom smo kontekstu uz Bugarsku i Rumunjsku najmanje institucionalno razvijena zemlja članica. Imamo previše problema s korupcijom, kvalitetom pravosuđa, s regulatornim okruženjem. Negdje smo na začelju po razvijenosti javnih institucija, a kada gledamo udio javne potrošnje u BDP-u onda ćemo dobiti podatak da smo među top 10 potrošača u Europskoj uniji. Trošimo jako puno, a s druge strane, kvaliteta javnih servisa, kapacitet države da kreira politike koje će poticati, a ne inhibirati poduzetništvo jest vrlo niska u komparativnom smislu. Tu leži jako veliki prostor za iskorak u budućnosti. Država može puno učiniti, ali samo ako promijeni tu postojeću institucionalnu neravnotežu koja nas zapravo sputava da rastemo puno brže nego što trenutno činimo. Vidjet ćemo koliko će nam tu reformskog pritiska stvoriti novi mehanizam u sklopu "EU sljedeće generacije", mehanizam za zaštitu vladavine prava, pa se europski novac neće isplaćivati u slučajevima kada se njime financira koješta i da završava tamo gdje ne bi smio završiti, u džepovima paraprivatnog sektora i s njima povezanih političara. S druge strane, imate također konsenzus da se nacionalni planovi oporavka mogu preispitivati od drugih članica na sastancima u Europskom vijeću, pa ćemo vidjeti hoće li netko od naših partnera iz EU-a u slučaju da stvari neće biti sjajne, otvoriti novu reformsku frontu i pritisak da ovog puta stvarno krenemo ozbiljnije reformirati ekonomiju, jer ako gledamo preporuke Europske komisije za pojedine države članice s ekonomskim problemima, onda vidimo da je Hrvatska dosta loša. Ispunjava se u prosjeku jedva 30 posto preporuka, a napredak je najčešće samo djelomičan, a ne značajan ili potpun.
Net.hr: Iako je "Koronaekonomika – pet jahača apokalipse" izdana u srpnju, otada se mnoštvo stvari promijenilo. Jedan od zaključaka je bio da tih "pet jahača" zasad ne prijete Hrvatskoj. Je li taj stav, s obzirom na okolnosti, revidiran? Prijeti li nam cijela horda ili samo neki od njih?
Kotarski: Jedino što nam u ovom trenutku prijeti jest ono na što smo se već referirali. To je ona država-majka. Dakle, situacija gdje smo već u startu imali glomazan državni aparat, dosta neefikasnu državu u komparativnoj perspektivi kada gledamo druge članice EU-a i tu se javlja prijetnja da će poslije krize ta nabujalost i glomaznost javnog sektora biti dodatno učvršćena. Apostrofirao bih to kao poseban problem. Nakon one situacije u ožujku i travnju, ostali "jahači apokalipse" su umireni jer je Europska unija ipak pokazala da je u stanju reagirati. EU je spriječio klizanje u novi protekcionizam i usvojen je novi višegodišnji financijski okvir i povijesni iskorak u vidu programa EU sljedeće generacije, tu više nema prijetnje osim toga hoćemo li mi uspjeti taj novac iskoristiti na adekvatan način ili nećemo.
Net.hr: U knjizi se, kao jedna od negativnih posljedica, spominje sporost Europske unije u donošenju odluka tijekom pandemije, koja je uzrokovana pronalaženjem kompromisa u stajalištima svih zemalja članica. Kako je u tom postupku reagirala Hrvatska? Kako bi se ta sporost, ali i mjere koje je naposljetku donijela Europska unija, mogle odraziti na domaću ekonomiju u narednom razdoblju?
Kotarski: S jedne strane imate jednoglasnost kao princip odlučivanja, kao prilikom usvajanja Višegodišnjeg financijskog okvira. Tu veto jedne države članice može srušiti cjelokupnu koncepciju. S druge strane, imate potrebu brzog djelovanja. U svrhu izbjegavanja oba ekstrema (kolektivne nedjelotvornosti i osjećaja stalnog preglasavanja pojedinih članica), EU se oslanja na kompromis, što je do sada predstavljao najjači adut EU-a. Jean Monnet, otac europske integracije, lijepo je rekao: "Europa će rasti kroz krize i kroz rješenja usvojena da bi se reagiralo na te krize". I to se pokazuje. Nakon posljednje krize koja je prijetila slomom eura, vi imate drugačiju i bolju institucionalnu arhitekturu poput bankovne unije u odnosu na stanje prije 2008. Istu stvar ćete imati i nakon ove grize, jer će Europa imati nešto novo u svom arsenalu, što će joj omogućiti da bolje i brže reagira na nadolazeće krize. Ali, dva ekstremna scenarija želite izbjeći. Jedan je da u nekim važnim aspektima poput vanjske politike imate većinsko odlučivanje što bi s vremenom moglo potaknuti fragmentaciju EU-a. Dakle, osjećaj da će neke države članice biti stalno preglasane, jer u nekim važnim područjima ne bi postojala mogućnost veta, što bi moglo ponoviti opasnost od nekog novog Brexita. Druga krajnost je da taj veto opstruira bilo kakvu zajedničku reakciju ili rješenje. Ne želite sporu, tromu i neefikasnu Europu koja nije u stanju zaštititi građane i pružiti im neka rješenja da se osobno lakše nose s krizom. Europska unija je i u koronakrizi demonstrirala da je u stanju djelovati i to je najvažnije. Što se tiče Hrvatske u tom kontekstu reagirali smo dobro i osigurali smo paket od čak 24 milijarde eura. EU je demonstrirao solidarnost unatoč početnom nesnalaženju. Nisu samo Kinezi poslali hrpu maski i zaštitnih odijela Hrvatskoj, nego su nam to slale i druge članice EU-a. To pogotovo vrijedi nakon potresa koji je pogodio Zagreb. Hrvatsko članstvo u Uniji i njegove evidentne prednosti tek sada dolazi potpuno do izražaja. Nadam se da će naši građani prepoznati sve te stvari i da će euroskeptični duh kod jednog dijela populacije biti dodatno prevladan.
Amerika, Kina i Europa poslije korone: Dvojica uglednih ekonomista analiziraju što čeka najveće sile
Kineski model nije primjenjiv
Net.hr: Hrvatska je tijekom prvog vala epidemije rado prihvaćala donacije medicinske opreme iz Kine, dok je Europska unija sve slala programom zajedničke nabave, uz donacije pojedinih država članica. S obzirom na ekstenzivnu "politiku maski", je li Kina ostvarila neki značajniji utjecaj u Hrvatskoj, nauštrb "spore" Europske unije? Nalazi li se Hrvatska, s obzirom na članstvo u EU-u i Kina+16, u političkoj dvojbi, makar i najmanjoj?
Kotarski: Imamo podatke Europskog vijeća za međunarodne odnose, na temelju velike ankete koja je pokrila građane 10 zemalja koje pokrivaju dvije trećine populacije Unije. Hrvatska njome nije bila obuhvaćena, ali mislim da nema razloga reći da bitno odudara od mnijenja zabilježenog u toj anketi. Ona pokazuje da su građani počeli sve negativnije percipirati i SAD i Kinu. Građani EU-a su postali sve manje entuzijastični spram svog tradicionalnog vanjskotrgovinskog i političkog partnera SAD-a koji je pokazao zastrašujuće nesnalaženje u ovoj krizi. No, s druge strane, razina povjerenja prema i oduševljenost kineskim autoritarnim modelom čak i prije ove krize bila je u kontinuiranom padu. Ove godine krenula je globalna pandemija koja je otkrila sustavne manipulacije i zataškavanje podataka u inicijalnoj fazi širenja zaraze od strane kineskog režima, tako da su građani EU-a dodatno počeli podozrivo gledati na Kinu kao partnera. Ne vjerujem da je drugačije u Hrvatskoj. Imamo ekstenzivnu ekonomsku suradnju s Kinom, ali treba imati na umu da je naša trgovina s njima manja od pet posto ukupne trgovine. EU je naš dominantan trgovinski partner. Tržište EU je prostor na koje naši poduzetnici primarno ciljaju. Valja imati na umu da su kineske investicije u Hrvatsku zanemarive, a da ne govorimo o investicijama Hrvata u Kini. Trgovina s Kinom je puno manje važna nego što se misli. Što se tiče cijele priče da smo mi u EU-u više ovisni o Kinezima, nego oni o nama, reći ću sljedeće. Kada gledate koliki je ukupni postotak ukupne trgovine Europske unije s Kinom, onda je on puno manji nego što mislimo. To je negdje oko šest posto ukupne trgovine EU-a koja ide spram Kine. Smatram da je ubuduće važno da EU kroz bilateralne samite s Kinezima traži zajednička rješenja za ono što sam u knjizi istaknuo da je važno, a to je da se inzistira na politici reciprociteta. Smatram da bilo koja članica EU-a ne bi smjela igrati na vlastiti, sebični interes. To je kratkoročna logika, jer ako nećemo imati zajednički artikulirani stav EU-a spram Kine po pitanju reciprociteta i pristupa tržištu, tj. da po jednakim uvjetima europski, pa i hrvatski investitori mogu ući na kinesko tržište i obratno. To solo-igranje bi nas sve na kraju moglo koštati glave. Kina je jako moćan akter na svjetskoj pozornici i u tom pogledu Unija treba puno jači, koherentniji i čvršći okvir da bi nastavila razgovarati s Kinom. Hrvatska, u tom pogledu nije država koja se toliko duboko povezala s Kinom da će jednostavno potkopati zajedničku poziciju EU-a i ne vjerujem da se po toj osnovi može stvoriti neki rizik. S druge strane, postoje i druga brzorastuća gospodarstva s kojima je Unija već sklopila ugovore o slobodnoj trgovini, poput Vijetnama, imate pregovore o slobodnoj trgovini s Indonezijom, Australijom i Indijom i u tom pogledu EU mora tražiti da kroz zajednički nastup i pregovore ostvari bolje uvjete za pristup tim tržištima pa će po toj logici i hrvatski izvoznici imati lakši posao. Važno je zadržati bilateralnu suradnju i važno je zadržati trgovinsku razmjenu, ali ne pod bilo kojim uvjetima i ne na temelju nepoštenih trgovinskih praksi.
Net.hr: Vlada je izmijenila Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti tako da su sada, uz zatvaranje dijela aktivnosti, predviđene kazne i za građane koji ne poštuju epidemiološke mjere. Možemo li zatvaranje u Hrvatskoj i ostatku Europe usporediti s onim kineskim gdje je oštar lockdown doveo do suzbijanja epidemije?
Kotarski: Mislim da izmjene Zakona dolaze prekasno, jer ako gledamo praksu drugih liberalnih demokracija, koje su puno razvijenije od nas, puno prije su uvedene kazne, pa nitko nije dizao paniku oko toga. Dovoljno vam je 10 posto onih koji se ne žele pridržavati mjera i oni će širiti epidemiju dalje. Naravno da bi za dio građana do kojih ne možete doprijeti apelima na zdrav razum, solidarnost ili građansku odgovornost, morale biti predviđene kazne i to nije preuzimanje nikakvog kineskog autoritarnog modela. U Italiji ste i dalje mogli za vrijeme prvog vala pandemije izaći na ulicu bez maske, ali je za to postojala novčana kazna. U Kini ste bili zatvoreni u svoj stan i niste mogli ići nikamo. Da ste slučajno izašli bez maske na ulicu, završili biste u pritvoru i tko zna kad biste izašli van. Dakle, govorimo o stupnjevanju represije. Ovo su najblaže moguće represivne mjere, da udarite ljude po džepu. Ono što Kina radi jest da lišava ljude osobne slobode. Oni imaju puno represivniji režim i mislim da ove mjere koje je poduzela hrvatska Vlada nisu nimalo na tragu Kine. U svim državama je u izvjesnom stupnju ograničena sloboda građana i dobar dio njih je to podržao, jer je shvatio da je to privremeno i da je to za njihovo dobro i dobro njihove političke zajednice. Te države su razvile aplikacije, a Hrvatska je premalo koristila tehnološka pomagala da se bori s pandemijom. Kod nas je razvijena Stop COVID-19 aplikacija. Je li vama poznato da je itko osim Hrvoja Prpića i Vilija Beroša podijelio na toj aplikaciji da je zaražen? Dakle, mi smo nešto radili što je moglo dodatno pomoći kontroliranju i otkrivanju širenja i izvora zaraze, ali to uopće nismo iskoristili. Mi smo pustili šest milijuna stranih turista u zemlju, bez da smo od ijednog zatražili negativan PCR test. Nismo ništa koristili ni od tehnoloških pomagala poput termovizijskih kamera u zračnim lukama, gdje smo to mogli koristiti. Imali smo niz situacija gdje smo uz manju cijenu u smislu ljudskih života i pada ekonomske aktivnosti mogli doći do boljih rezultata, jer vidimo da su neke zemlje poput Norveške, Finske, Japana, Australije, Južne Koreje to postigle. Ti su uspjesi u jednom trenutku išli na privremeno ograničavanje sloboda i korištenje tehnoloških pomagala kako bi se minimizirala šteta.
Net.hr: Kina je jedna od rijetkih zemalja čiji BDP, prema procjenama MMF-a, u usporedbi s lani, u koronakrizi neće završiti s negativnim predznakom. Može li samo ta ekonomska činjenica, bez obzira na sve što se iza toga krije, biti dovoljan motiv da neke države članice EU-a (ponajprije Mađarska i Poljska), počnu preuzimati njihov model upravljanja gospodarstvom ili će blagodati sudjelovanja na zajedničkom europskom tržištu prevladati?
Kotarski: Ne bih rekao da je kineski model primjenjiv u inozemstvu i da se može lako kopirati, pogotovo ne na europskom prostoru, s obzirom na to da su spomenute države članice Europske unije. Možete imati nalikovanje na stil gdje se više njeguje autoritarni pristup, ali kada govorimo o Uniji sigurno da ona neće pasivno promatrati takav razvoj događaja. Skrenut ću pozornost na nekoliko stvari koje sam utvrdio i u Koronaekonomici. Kina na razini cijele godine neće imati ekonomski pad, štoviše, imat će blagi rast. To je proces koji ima više objašnjenja. Prvo, Kina u odnosu na sve velike ekonomije G-20 ima najmanji udio osobne potrošnje u BDP-u i to je još uvijek jedan od najvećih izazova i imperativa kineskog vodstva, da u svijetu rastućeg protekcionizma Kina osigura pomicanje težišta rasta na domaće tržište i domaću potrošnju u odnosu na fiksna ulaganja i neto izvoz. Ako imate takvu strukturu BDP-a, posljedice zatvaranja najmanje će narušiti kretanje BDP-a. Usporedite to sa SAD-om ili Velikom Britanijom gdje uslužni sektor i osobna potrošnja čine više od 70 posto udjela u BDP-u. Ako ćete uvesti restrikcije protiv širenja epidemije naravno da će više pasti BDP SAD-a ili Velike Britanije nego Kine, jer se Kina više može osloniti na neto izvoz i kapitalna ulaganja. Drugo pitanje je koliko su kineski podaci pouzdani. Ekonomisti se često spore koliko su podaci o njihovu rastu vjerodostojni. Znate da Partija tamo kontrolira državni ured za statistiku, pa on nije neovisna institucija. Treće, Kina ima puno više državnih pipaka u svakoj pori društva, nego što je to slučaj zapadnih liberalnih demokracija. U startu ste tamo imali puno veću restrikciju bilo kakvih odabira i osobnih sloboda u kontekstu autoritarnog modela, pa je putem digitalne tehnologije Kina, čak i pod cijenu konstantnog kršenja ljudskih prava, uspjela dodatno kontrolirati i zaustaviti širenje virusa. Inače, imate niz podataka koji pokazuju da kineski podaci o broju mrtvih od COVIDA-19 nisu baš toliko pouzdani i krivulje koje pokazuju kretanje po tjednima nisu lako objašnjive bilo kakvim konvencionalnim metodama. Kako su rekli u carskoj Kini: "Birokrati stvaraju brojke, a brojke stvaraju birokrate." Upravo se u tome krije paradoks da je Kina jaka prema vani, ali u sebi ima jake kontradikcije poput enormnog porasta zaduženosti, korupcije i nejednakosti.