Posjetili smo Međunarodnu školu u središtu Stockholma i razgovarali s ravnateljicom koja nam je objasnila kako 'švedski model' funkcionira u školama
Za budućnost svake zemlje obrazovanje je jedna od najvažnijih stvari, a kada se ono, iz bilo kojeg razloga, prekine često nastaju veliki problemi. Oni malo stariji vjerojatno se još sjećaju vremena Domovinskog rata u Hrvatskoj kada brojna djeca nisu mogla u školu zbog čega su u svom obrazovanju imala ponekad i nenadoknadive gubitke.
I ove smo godine iskusili sličnu situaciju. Granate, srećom, nisu padale, ali u škole se nije išlo zbog opasnosti od zaraze. Iako je nastava bila organizirana na daljinu, svi će se i danas složiti da ništa ne može zamijeniti obrazovanje u učionicama.
Šveđani su to shvatili još na početku pandemije pa su donijeli odluku koja je uznemirila nemali broj roditelja – škole moraju raditi, unatoč svemu. Želeći doznati nešto više o obrazovanju mladih Šveđana u doba korone, početkom mjeseca posjetili smo Međunarodnu školu u središtu Stockholma.
Učenici različitih razreda ne dolaze u kontakt
Hodnici male zgrade okružene zelenilom bili su tihi toga prijepodneva jer nastava je bila u tijeku. Karin Henrekson Ahlberg, ravnateljica škole, dočekala nas je u svom uredu i objasnila nam kako u ova neobična vremena funkcionira nastava u školi koju pohađa 680 djece iz 75 zemalja.
"Imamo učenike od pet do 19 godina. Naš rad ove godine značajno se razlikuje u odnosu na prijašnja vremena. Tijekom proljeća Švedska je zatvorila škole za učenike viših razreda kojima je omogućeno školovanje na daljinu. To nam je smanjilo broj učenika za gotovo polovicu. Tako smo imali dovoljno mjesta da između učenika koji su morali u školu osiguramo distancu", prisjeća se Karin.
Kaže da u školi danas provode mjere o kojima smo i mi u Hrvatskoj slušali. Nastava je organizirana tako da razredi međusobno ne dolaze u kontakt niti se organiziraju aktivnosti na kojima bi djeca iz više razreda mogla biti na istom mjestu.
Tjedan dana u školi jedni, drugi tjedan drugi
"Djeca znaju da moraju često prati ruke, a to čine i učitelji. Da kucnem o drvo, dosad u školi nismo imali nijedan slučaj zaraze koronavirusom. Svim učenicima, roditeljima i djelatnicima škole objasnili smo da moraju ostati kod kuće čak i ako imaju najblaže simptome koji bi mogli upućivati na Covid. Na raspolaganju su nam i dodatni učitelji koje možemo angažirati ako netko od naših učitelja ne dođe na posao. U višim razredima učitelji imaju mogućnost podučavanja iz svoga doma. To znači da ne moraju na bolovanje nego mogu nastaviti raditi od kuće ako sumnjaju na zarazu", objašnjava nam Karin.
Učenici viših razreda i srednjih škola u Stockholmu u klupe su se, nakon praznika, vratili u kolovozu, ali je grad odlučio da ih svaki dan mora biti 20 posto manje. Oni koji određenoga dana ili tjedna ostaju kod kuće, mogu pratiti nastavu preko interneta.
"Radimo tjedne rotacije, recimo, tjedan dana u školu idu jedni, drugi tjedan idu drugi. Podučavanje na daljinu je korisno u ovim vremenima, ali mislim da tu za učitelje nestaje sva čar predavanja. Nema pravog obrazovanja bez sjedenja u učionici", govori ravnateljica.
Što je, zapravo, švedski model? Razgovarali smo sa ženom koja ga je stvarala
‘Naša strategija ne razlikuje se puno od ostalih’
Za švedsku strategiju protiv Covida, Karin kaže da se, prema njezinu mišljenju, ne razlikuje previše od onih u drugim zemljama, osim što su u Švedskoj škole cijelo vrijeme držali otvorenima.
"Životi su nam se jako promijenili. Manje idemo u barove, nema velikih zabava, krštenja, vjenčanja...Vani na ulici čini se da je sve normalno, ali daleko je od toga. Ljudi se klone čak i javnoga prijevoza, mnogi su prešli na bicikle, romobile ili idu pješice", objašnjava.
‘Maska? Sretna sam što je ne moram nositi’
Karin napominje i da je korona donijela fleksibilnije radno vrijeme pa se tako danas ljudima dopušta da dođu malo kasnije na posao i odu ranije kako bi se izbjegle najveće gužve na ulicama. Zbog toga smatra da je švedski model možda bio drukčiji na početku pandemije kada su druge države bile u karantenama, a sada je to, kako kaže, sve vrlo slično.
Osvrćući se na obvezno nošenje maski u brojnim europskim zemljama, Karin samo kratko kaže:
“Nisam stručnjak, ali sretna sam što ih zasad ne moram nositi.”